Bok! Sretan četvrtak svima!

Mislim da si od sad možemo željeti sreću za svaki dan, jer tko zna što bi sutra moglo biti. Iskustvo u ovih mjesec dana nas je naučilo da živimo u nepredvidivo čudnom svijetu.

Hmm što bi se moglo dogoditi sutra…pitanje za milijun dolara!

No pustimo se korone i njenih apokaliptičnih posljedica na buduće funkcioniranje svijeta i ekonomije i okrenimo se meni i mom poslovanju iz cosy dnevnog boravka. Raditi od kuće zvuči kao san snova, možeš raditi kako želiš, kada želiš, možeš raditi iz kreveta, biti u pidžami cijeli dan, ne staviti šminku na lice jedno 38 dana i opet biti zadovoljna sobom i rezultatima.

Živimo li u epizodi Black Mirrora?

Ali postoji jedno ALI u svemu tome. Kada radiš od doma i ne preporučuje ti se izlazak iz kuće jer odjednom cijeli svijet izgleda kao brutalno dobra epizoda Black Mirrora.

Zvuči STRAŠNO i odjednom bi dao sve da se možeš rekreativno baviti trčanjem (kojeg inače mrziš iz dna duše jer nikada ni nisi bio sportski tip), da možeš ići u dvosatne šetnje i ono najekstremnije da možeš sjediti na terasi birca i piti svoj zasluženi hladni Ness od čokolade. I rad od doma iz cosy boravka/ureda više ne zvuči tako primamljivo.

Trenutno mi svašta prolazi kroz glavu, inbox mi doslovno gori jer sam primila jedno 75 poruka u 10 minuta na koje sad treba i odgovoriti koristeći se jezicima naših susjeda, kolegica me dnevno nazove minimalno 27 puta, a osim toga javlja mi se i svim mogućim putevima online komunikacije s pitanjima i potpitanjima.

Neću hiperbolarizirati pa reći kako bih najradije bacila mobitel i odradila svoje zadatke u miru, ali znate onu: bolje da mi dani prolaze u zadacima i stresu nego da umirem od dosade i ne znam što bih sa sobom.

San o kavi u omiljenom bircu

Možda zvuči da nisam zadovoljna ili da sam na rubu, ali to samo tako zvuči jer jedva čekam završetak ove epizode gore spomenute serije kako bih se mogla vratiti svojoj rutini u kojoj sam jednostavno uživala. I da jednu dugu kavu (čitaj ness) u najdražem bircu.

Do sljedećeg puta.

Vaša Marina