Kreativnost, sposobnost stvaranja originalnih ideja kroz inventivnost, je važna. Važna je čak i ako mislite da ne radite na kreativnom poslu. U suštini, riječ je o vještini rješavanja problema – o inovaciji, koja leži u srcu poslovnog uspjeha, a to je nešto što je važno za svako radno mjesto.

Organizacijska kultura koja potiče kreativnost jest ona koja omogućava slobodu, a s njom i prostor za greške. Dharmički menadžeri to itekako dobro znaju. U praksi, takvu kulturu ostvaruju prije svega prepoznavajući kada iz uloge dharmičkog menadžera prelaze u jednu drugu, onu koja će garantirano osigurati smrt kreativnosti u timu.

Riječ je o ulozi mikromenadžera.

Unsplash

U čemu je stvar?

Privlačno je, iz uloge voditelja, željeti kontrolu nad svakim dijelom poslovnog procesa. No to postaje problem kada voditelj ne delegira jer on zna najbolje, a iskustvo i stručnost drugih ignorira. Kada bdije nad svakim zadatkom tražeći greške koje strogo kažnjava. Kada je opsesivan oko svakog detalja, što prolongira projekte. Kada traži izvješća koja njegovom timu oduzimaju više vremena nego je racionalno.

Ovakav stil menadžementa dovodi do robovanja procesu koji postaje rutina, no možda važnije od toga, dovodi do straha od greške. Bojimo li se greške, gotovo sigurno nećemo biti kreativni. Iz perspektive zaposlenika to je recept za burnout. Sada, osim stresa zbog roka i brige o tome hoće li naše isporučeno rješenje biti kvalitetno, strahujemo i od voditelja.

Dajmo im da griješe

Želite li radno okružje gdje svatko preuzima svoj dio odgovornosti, mora postojati element slobode. Pasivno izvršavanje zadataka zacrtanih procesom to ne omogućuje. Uz slobodu mora doći i sloboda da ponekad pogriješimo bez straha od kazne.

Trebate li potvrdu za to, vratite se u djetinjstvo. Djeca koja su se bojala kazne odrasla su u poslušne ljude nespremne okušati se u nečemu novom. Zašto? Jer bez grešaka nema svladavanja novih vještina.  Pokušamo, pogriješimo, kalibriramo ponašanje na temelju greške, pokušamo opet, i tako u krug dok ne postignemo cilj.

Baš kao i helikopter-roditelj koji bdije nad svakim korakom svog djeteta, što iz potrebe za kontrolom, to iz straha, i mikromenadžer će dobiti poslušnog radnika koji će izvršiti sve zadatke – ako ga on drži za ruku. Nema li njega, stvar pada u vodu.

Perspektiva dharmičkog menadžera

S druge strane, voditelj koji želi samostalnog, kreativnog i slobodnog radnika, definira ciljeve i zadatke koji su specifični, ambiciozni ali realistički, i mjerljivi. Definira i rok za njihovo izvršavanje. Definira što njegov tim treba od njega kako bi postigao taj cilj, i obrnuto. Nakon toga, prepušta ih radu.

Na ovom spektru slobode, gdje ste vi i vaš tim? Gdje biste željeli biti i što vam treba da to postignete?

 

Stella.


0 Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

en_USEnglish
en_USEnglish