Prošli su Dani komunikacija – najvažniji domaći ivent za marketingaše, PR-ovce, oglašivače, kreativce, te njihove velike i male klijente.

Od početka do kraja, odlazak na Dane komunikacija bio je pun pogodak. S obzirom da sam po prvi put bila na ovom važnom događanju, koje svake godine bilda svoju posjećenost, sve me se dojmilo – od mjesta održavanja, organizacije, raznovrsne populacije i sadržaja. Ovogodišnji, 5. Dani komunikacija su najposjećeniji do sada, a slobodno mogu reći s razlogom.

U Rovinju sam zadnji put bila 2001. (sramota, znam!), no putevi me nikako nisu tamo vodili. Do prošlog četvrtka, kada sam s kolegicama Vesnom i Manuelom krenula put Bala, malog mjestašca pored Rovinja gdje smo bile smještene u hotelu La Grisa. Oduševljene gostoprimstvom i ljubaznošću domaćina, napokon stižemo u Rovinj. Imale smo dovoljno vremena istražiti grad i upiti svaku zraku sunca koje su najavljivale da je ljeto iza ugla. Turista ponešto i to uglavnom Talijana. Tu i tamo neki naši, koji su vjerojatno kao i mi stigli na prvi dan otvorenja Dana komunikacija.

Nešto prije 21 sati ušle smo u najkreativniji i najdizajnerskiji hotel koji sam ikad vidjela (do tada samo na fotkama) – hotel Lone, koji je sve ove godine domaćin ovog festivala. Ambijent savršeno odgovara profilu i tematici ovog događanja, jer gdje god se okreneš – sve je dizajn, sve te inspirira i kreativno nadahnjuje. Dobivši akreditacije i poklone dobrodošlice, među kojima se nalazila i Brend kultura, krenule smo u dvoranu gdje smo s nestrpljenjem iščekivale prvo predavanje Cristiana Clite, web i digitalnog menadžera, Ikea South East Europe. Clita je naglasio neke stvari s kojima se vjerojatno nisu složili prisutni vlasnici, zaposlenici i menadžeri agencija, a to je da niti jedna agencija, bilo ona kreativna, marketinška, reklamna, digitalna ili PR, ne može napraviti toliko dobru biznis strategiju koliko ju može napraviti sam klijent. Ja bih rekla – može, no u jako uskoj i kvalitetnoj suradnji obje strane. Iako dvorana nije bila dupkom puna, osjetilo se dobro raspoloženje i zagarantiran početak zanimljivog festivala.

Predavanja nisu počinjala prerano, tako da smo komotno stigle uživati u jutarnjoj kavi i doručku, te laganom vožnjom stići do Lonea na vrijeme. Ivan Pols, kreativni direktor iz birtanske agencije Adam&Eve DDB, donio je sa sobom duh Božića i objasnio kako nastaju čuvene reklame za britansku robnu kuću John Lewis. Toliko su snažne, toliko tople da dotiču i najkrutije ozbiljne face koje su tamo sjedile, da je i ono srce na pozornici počelo kucati. Nakon toga, nešto sasvim drugačije – brendiranje države od strategije do realizacije. Lisa Larsson, voditeljica odjela komunikacija Švedskog instituta predočila nam je pametan, inovativan i učinkovit način kako je Švedska putem svojeg Twitter profila komunicirala sa svojim građanima. I ne samo to, već je Švedska prva država na svijetu koja ima svoj broj telefona. Kojeg možete nazvati u bilo koje doba i saznati nešto, bilo što, što vas zanima o toj zemlji, a javit će vam se jedan od mnogih stanovnika koji su svojevoljno pristali biti švedski ambasadori. Hrvatska iz ovog primjera može podosta naučiti.

Došao je na red i dizajn. Čovjek neobičnog imena, Ramses Dingenouts, senior packaging & identity design manager u Heinekenu, predstavio je mnoštvo genijalnih ideja kako pomoću inovativnog dizajna njegovati brend. Od custom dizajniranih etiketa, dizajnerskih haljina za hostese, pa do zanimljivih reklama gdje propagiraju pametno ispijanje piva po principu „less is more“, kao što je dobro nam poznata reklama „Hero“ koja se vrti i na hrvatskim televizijskim kanalima. Na pitanje jedne sudionice iz publike, koliko im takva strategija utječe na prodaju, Ramses spremno odgovara da prodaja nije pala, a očekuju i porast. Zanimljivo, zar ne?

Da je PR s Marsa, a oglašavanje s Venere, razuvjerila nas je Kerrie Finch, britanka s amsterdamskom adresom, osnivačica & CEO FinchFactor agencije za reputacijski menadžment. Osoba koja je, kako kaže, mrzila PR dok nije počela raditi u njemu, održala jedino predavanje na kojem sam od a do ž slušala pozorno, bez treptaja, bez skretanja pogleda. Ali doslovno. Kako i sama radim jednu vrstu PR-a za brendove, ali na društvenim mrežama, ovo mi je bilo posebno zanimljivo. Prema Kerrie, PR je gravitacijsko središte svih komunikacijskih univerzuma gdje granice ne postoje. Uz slajd kojeg je usred prezentacije pročitala na tečnom hrvatskom, nagovorila je i sve nas, pomalo sramežljive, da ponovimo za njom i zajedno uzviknemo: Jebeš granice! :)

I drugi predavači su imali još štošta za reći i pokazati, a zajednički nazivnik svima je da su bili pravo nadahnuće.

Nagrade Effie, MiXX, IdejaX i Young Lions odnijeli su najbolji među najboljima, pljeskalo se, slikalo, slavilo, plesalo, pjevalo. I svi su bili tu. I poznati i nepoznati, face oglašivačke industrije, studenti, volonteri, sponzori, klijenti. Otišla sam iz Rovinja zadovoljna, s jednim novim iskustvom i vjerujem da ću se nagodinu vratiti.

Vedrana.