Čime se mjeri uspješnost danas? Brojem ‘lajkova’, dijeljenjem na društvenim mrežama, popularnosti u medijima? Brojkama na računu – vrijednosti u novcu? Osjećajem da radimo nešto dobro za sebe i za ljude oko nas?

Internet nam je donio poplavu uspješnih ljudi. Poplavu teorija o svemu i svačemu, raznim pristupima za rješavanje tegoba, načinima od kojih ćemo biti ono što trebamo i nametnuo ono što trebamo. Super stvar je to da se s tom Internet poplavom dogodila i transformacija. Ljudi su informiraniji, nema izlike da nismo znali, informacije su danas dostupnije nego ikad.

No, ono što nije super je činjenica da se mnogi transformiraju samo izvana. Samo okvirno, tako da se lakše pronađu u stereotipima koje nameće društvo.

 

Dobila sam zadatak da napišem blog o tome kako uspijem upravljati poslom, privatnim životom i pisanjem – u čemu je trik, i ja sam se uhvatila za riječ uspjeh.

Da budem praktična, pogledala sam u hrvatski rječnik i on kaže ovako:

1. dostignuće cilja; povoljan ishod čega [bez uspjeha; imati uspjeha; potpuni uspjeh; s uspjehom]
2. postizanje bogatstva, slave ili položaja [uspjeh ga je pokvario]

 

Ja bih rekla da je definicija uspjeha zapravo dostizanje cilja.

Samo je pitanje što je cilj tome što radite?

Uspjeh u biznisu svakako mjerimo osjećajem da radimo nešto dobro i da smo za to adekvatno plaćeni. Uspješnost poduzetništva za mene znači da smo svi u tom procesu poslovanja jednako zadovoljni.

Uspjeh u privatnom životu je recimo ostvarenje želja o skladnoj obitelji, ispunjenom vremenu onime što volimo, dovoljno slobodnog vremena za to u čemu uživamo.

Uspjeh u životu je definitivno naći vlastitu svrhu.

Zašto spominjem svrhu, zato jer je u mom slučaju, onom poduzetničko-spisateljsko-privatnoj kombinaciji ta svrha odigrala značajnu ulogu.

Znam tko sam, kamo idem jedino ne znam kako ću stići, ali nije važno. Život se pobrinuo za to, a ja sam samo odredila prioritete.

Na tom sam putu pokleknula stotinu puta, o padanju da ne govorim. Preživjela sam te svoje padove na način da sam gledala dublje i dalje i učila od njih. Mijenjala se i micala stvari koje nisu važne. Slagala sam i odbacivala nepotrebno.

 

Neki sam dan spremala po kući i nakon završetka brisanja poda, gledajući onu hrpicu mačjih dlaka i prašine koja se u jednom tjednu skupi po ćoškovima u stanu, zaključila da bi trebala ovo slikati i postaviti tu sliku za prvu sliku na blogu. Ovo je razlog mog uspjeha. Prašina po ćoškovima u stanu, jer sam umjesto da ju brišem svakodnevno, sjela i popila kavu, pročitala knjigu, napisala koju, otišla na ručak s obitelji i provela slobodno vrijeme kako želim.

 

Netko je odabrao drugačije – divno! Ja sam odabrala ovo.

Stoga definitivno uspješnost u životu za mene ovisi samo o prioritetima. Posložiti stvari na pravo mjesto – ponaosob, najvažnije je. Onda kada to uspijemo, naći ćemo vremena za sve. I biti ispunjeni u tom našem svemu – što god to bilo…

Do čitanja.

Lea

 

 

 

 

 

 

Categories: Blog

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

en_USEnglish
en_USEnglish