Ljeto je baš stvoreno za promjene, zar ne?

I sada kada je poslovna godina gotovo iza nas, možemo napraviti rezime učinjenog. Podsjetiti se da li smo se kretali u pravom smjeru, jesmo li slijedili srce i da li smo živjeli punim plućima? Možda smo baš kao ovo dijetešce sa sličice uronili i pomirisali svijet cijelim bićem te se hrabro predali svakom novom doživljaju, ili nismo.
Zapravo kad razmislim, nije ni važno. Važno je da smo ovdje, sada i da smo budni.
Svjesni mogućnosti da od sutra sve krene drugim putem, da se predamo izazovima i postanemo odgovorni za svoj život. Ovo ljeto je baš stvoreno za promjene, zar ne? Možemo makar pokušati…
Možemo zatvoriti oči i uz miris borova i cvrčaka postati jedno sa svijetom. Dozvoliti da nam misli odlutaju putem vjetra u nekom nepoznatom pravcu. Možemo izaći iz okvira i ostaviti naša borbena odjela iza sebe potpuno se predavši novome sebi. Onom Ja, koje nas strpljivo čeka spreman na novo putovanje – ono koje nam je dobro poznato jer zapravo žudimo za njime, iako ne znamo kamo idemo. Neka to bude ljeto našeg života. Odbacimo stare obrazce, skinimo pohabana odjela ljutnje, nemoći i frustracije. Napijmo se sunca i budimo idealisti, pa što ako nam se budu smijali? Smijimo se s njima, život je na toj strani sigurno ljepši. A kada se vratimo u jesen, naše će baterije biti pune mira, a mi spremni na još jednu dugu zimu…