Marketing ili manipulacija?

Pročitala sam članak na jednom portalu danas – Moć marketinga i zarada na zabludama. I složila bih se s jednom činjenicom iznešenom u kontekstu teksta: manipulacija je danas svugdje prisutna. Zapravo da li bi smo mogli bilo što izostaviti u našem životu, bilo koji odnos sa kojim ne manipuliramo, barem u nekoj mjeri? Baš zato ću ogdovoriti na dva pitanja: Što je zapravo svrha marketinga i kolika je u svemu naša osobna odgovornost?

Svrha marketinga,  kao što je jedan od najpoznatijih teoretičara marketinga P. Kotler rekao, da: “Kroz društveni i upravljački proces koji putem stvaranja, ponude i razmjene proizvoda od vrijednosti s drugima, pojedinci i grupe dobiju ono šta im je potrebno ili što žele.” Iz toga proizlazi jasan stav da je ideja plasiranja proizvoda na tržište stvorena da zadovolji potrebe pojedinca ili skupine. Danas je tržište zasićeno proizvodima i sve je teži izazov namentuti se i razlikovati od drugih. Kreativnost marketinških agencija je nužna i alati kojima se koriste nameću se sami po sebi. Zapravo da biste plasirali proizvod na tržište morate znati kako to tržište razmišlja. Da biste poznavali psihologiju tržišta morate poznavati psihologiju pojedinca. Njegove mane i vrline, žudnje i očekivanja. Radite analizu onoga kome proizvod servirate. Zapravo već unaprijed morate iznjeti činjenice koje će privući potrošača i nagnati ga na akciju. Morati razmišljati za kupca.

No ima li to sve zapravo smisla ako mi nemamo želja? Bi li tržište bilo zasićeno raznim proizvodima da u njemu ne postoji potreba za njima? I na kraju što zapravo nadomještamo kupovinom proizvoda koji nam možda ne trebaju?

Iza ovog se krije pravo pitanje: Jesmo li svjesni gdje je tu naša odgovornost?

Promatramo li čovjeka kao biće svi ćemo se složiti s time da je on umno, emotivno i duhovno biće. Svi aspekti našeg života utječu na odluke koje donosimo. Obrazovanje koje imamo (formalno ili neformalno), osjećaji koje izražavamo ili potiskujemo, vjerovanja koja nas snaže ili slabe. Sva iskustva koja nosimo  oblikuju nas same i naš život. Naš je život lepeza naših odabira, koje smo donjeli svjesno ili nesvjesno. Svjesni smo da sami biramo I odlučujemo, ali ipak tako lako upiremo prstom u to da je netko drugi kriv. To je naravno lakše, jednostavnije i brže. I možemo odmah dalje. Prihvatimo li se ideje odgovornosti morat ćemo zariti dublje u sebe i otkvačiti se od obrazaca koji nas definiraju.  A otkvačimo li se od toga da moramo nešto imati da bismo bili bolji, ljepši ili pametniji, onda nama više nitko ne može manipulirati. Manipulacija je moguća samo onda kada o nečemu nemamo svijesnost. A svijesnost o sebi je nešto što dođe prirodnim slijedom kada je put koji odaberemo odgovornost.

Postoji još nešto što itekeko oblikuje sve odnose. To bi bilo povjerenje. Svi smo svjesni toga da nema tog proizvoda ili usluge sa dobrom reklamom koji nije ispunio naša očekivanja, a mi nastavljamo sa njegovom kupovinom? Proizvođači i agencije koji rade na stvaranju brandova, svjesni su toga da će teško daleko dogurati ukoliko će svoju kampanju temeljiti na lažima. Nije bez veze ona narodna: “U laži su kratke noge.” To pravilo vrijedi i u marketinškoji i u struci odnosa s javnošću.  Neću reći da je uvijek sve potpuno istinito, ali ruku na srce, zar i mi ne podliježemo izazovu da malim lažima uljepšamo svoj životopis, svoje osobine, svoje odnose i slično? Tako da slikovito prikazivanje čarobnih deterdženata i nije tako strašan i neoprostiv grijeh.
Zapravo smatram da je nije svaka marketinška kampanja manipulacija. Prema definiciji, manipulacija je lažno iznošenje argumenata u svrhu podčinjavanja drugoga. Nisam sigurna da se na tome temelje kampanje i da su to pravi motivi zašto se plasiraju novi proizvodi na tržište.

Duboko u sebi vjerujem, a iz iskustva znam da klijentima većina agencija pristupa iz namjere da opravda njihovo povjerenje. Ne možete opravdati povjerenje ako pritom odrađujete posao da narušavate njegov imidž. Svako je kreativno rješenje stvoreno u namjeri da pronađe put do kupca, a da pritom ne vrijeđa i omalovažava njegovo postojanje. Dapače da ga oplemeni i učini kvalitetnijim u smislu u kojem to može.

Onaj dio nas koji se buni protiv nametanja pravila i prkosi trendovima, može nam biti dobar saveznik da se odvojimo od površnosti i da proizvode koje kupujemo zaista kupujemo iz potrebe. Ukoliko to ne činimo za to ne bismo smjeli za to ne bih kriviti marketing niti agencije. Zapravo, krivnja je općenito pogrešna riječ. Odgovornost je ključ. Ta vrata koja ćete otključati s njim donose vam svjesnost o vlastitom izboru i o načinu da spoznate kako je veća uživancija kupiti pravu stvar u pravom trenutku zato što to trebamo i još k tome osjećati se ispunjenim i svjesnim da smo kampanju za novi super telefon uvažili u onoj mjeri u kojoj je odgovorila na naša pitanja:  Želim, trebam ili slijedim trendove? Pa ako je I ovo posljednje nešto što je naš svjestan odabir koji nas zaista ispunjava, onda je u redu.

I gdje je onda tu onda manipulacija?

Lea Brezar, www.sensaklub.hr