“Posao mora biti zabavan i mora izražavati vaš kreativni instinkt.” Richard Branson
Zadovoljstvo, sreća, ponos… i umor – osjećaji su koji se redovito jave nakon organizacije eventa i što ih svaki puta željno isčekujem.
Ovako to krene u našoj Dhar medii i za našim već dobro poznatim staklenim stolom, kroz razgovor o totalno desetoj stvari, kada probudimo ono znatiželjno i veselo dijete u sebi, rode se ideje vrijedne svake pohvale. Netko od nas započne rečenicu i prije nego li ju je završio – gle vraga, zaredaju se nadopune naše ekipe i to toliko sinkronizirano, da smo se i ranije dogovorili – ne bi bolje ispalo.
Ideja se pretvori u plan, plan u organizaciju, organizacija u realizaciju i projekt je tu!
Čini se jako jednostavno što u biti i je, samo se treba prihvatiti posla i fokusirati se. Zanimljiv je taj proces od ideje do finalnog proizvoda! Na samom početku u glavi hiljadu slika, planova, puteva i sve leprša u zraku hmmm… sve dok ih ne stavimo na papir ( u našem slučaju crtkanjem po ploči). Tek je onda cijela slika na mjestu. To je prvi i pravi osjećaj zadovoljstva :-).
Slijedi jedan od dijelova koji mnogi i ne vole, a to je zivkanje i odlaženje na sastanke, što znači kontaktiranje s mnogo različitih tipova ljudi. Da, da… ne baš ugodni dio. On iziskuje dobre komunikacijske vještine, upornost i ono bitno – razumijevanje za različite situacije i ljude.
Odbijanje je sastavni dio života, a savjet kojeg bi se svaki organizator trebao držati – ništa nije osobno i ljudi nemaju ništa protiv vas!
Možda im je samo loš dan, nervozni su ili su po prirodi čangrizavi, što god da je ni njima nije lako. Kad bi samo znali da i ja imam leptiriće u želucu i da svaki put, ali baš svaki imam detaljnu pripremu kako bi im što autentičnije predstavila projekt. U takvim situacijama shvatim koliko svaki puta pomičem svoje granice i razvijam se u dobrom smjeru. Strah, nelagoda, sram tko to sve nije iskusio bar jednom na sastanku… Laže! Razlika je jedino u tome što ih neki ne znaju, ili ne mogu sakriti dok drugi (kao ja) izvana djeluju skroz mirno i staloženo. To su normalni osjećaji koje svi mi imamo i kojih se ne treba sramiti već ih prihvatiti i naučiti nešto iz njih.
Dođe i taj dan kada vidimo plod našeg rada proteklih mjeseci. Uzbuđenje, pozitivna napetost, iščekivanje – WELLCOME! Ok, pripremili smo unaprijed sve što bi nam moglo zatrebati, mobitel je u ruci… duboki udah…and ”Go”!
Bez panike, sabrano i spremni na sve neplanirane problemčiće kojih uvijek ima, ma koliko smo dobro i detaljno isplanirali sve. Trčite amo, trčite tamo, pa baš nestalo struje, a evo nekome je i pozlilo, nekolicina ljudi nabacuje ideje koje ni sam Bog ne razumijeJ, a ti Manuela – improviziraj! Pokazujem svoju snalažljivost i kreativnost koja je presudna u takvim situacijama da ponekad i samu sebe iznenadim!
No uvijek postoje situacije na koje ipak ne mislite. I nije da si zamjeram, ali sad gledajući sve unazad razmišljam: ”E baš si morala na to zaboraviti.” Ovo što slijedi mala je digresija na naš posljednji event i moj outfit.
Mislim si da bih za promjenu mogla nabaciti malo elegantiše look, ipak je to veliki event. Loša odluka! Još bi nekako i sve prošlo dobro da cipele nisu imale petu koja mi je svakim pretrčanim satom izgledala sve veće. U jednom trenutku negdje nakon podosta pređenih kilometara amo-tamo stanem i pomislim: „Manuela, što ti je to trebalo?“. Čak mi je na pameti bilo da ih jednostavno skinem i nastavim bosa, ali na svu sreću došlo je vrijeme sjedenja i slušanja seminara ( Thank you God). Pa da ih nisam toliko organizirala čovjek bi rek’o: ”Ma dobro, prvi joj je put!” ali ne…
No cilj svake uspješne organizacije je da event prođe bez većih problema. Tako izgleda kad ga gledate sa strane, a one probleme behind the scene nitko i ne zna. To je naš problem koji kao agencija znamo uspješno riješiti!
Manuela
