Što je budućnost vođenja u Hrvatskoj? – pitanje je koje smo postavili sudionicima okruglog stola.
Odgovor je bio nekako sličan od strane svih sudionika, no za početak bih se osvrnula na neke polazišne točke od kojih smo krenuli.
Kampanja za promociju seminara “Vođa bez titule” u najintenzivnijem periodu oglašavanja trajala je oko mjesec i pol dana. Povrat investicije vrednovan je AVE analizom PR članaka i njihovom vrijednosti koju je za nas odradio Medianet. AVE je iznosio oko 497.793,00 a vrijednost PR članaka bila je 385.984,26 kn.
Ovu kampanju je Damir Jugo, dekan prve Viskoke Poslovne škole Edward Bernays, ocjenio dobrom s obzirom na omjer uloženog i dobivenog. Naša je web stranica posjećena 12 500 puta. Od 1000 kontaktiranih kompanija, 60 000 poslanih newslettera, rezultat je da je na seminaru sjedilo oko 320 gostiju.
Najveći broj gostiju došao je iz velikih sustava, dok je najveći broj sudionika iz pojednih kompanija bio ipak iz malih tvrtki.
Ono na što sam se posebno osvrnula je da su sudionici seminara uglavnom bili menadžeri na visokim pozicijama, što je dobra stvar kako je rekao Damir Jugo, jer ipak su to ljudi koji donose odluke u tvrtkama. No moram reći da bi mi bilo draže da je svijest o važnosti pohađanja seminara ovakve vrste jednaka i u srednjem menadžmentu koji je uglavnom bio prisutan u manjem broju. Od političara imali smo svega jednog saborskog zastupnika.
Iako su se svi sugovornici okruglog stola složili sa jednom tezom, a to je da je zapravo nevažno koliko se ljudi odazvalo za ovakvu vrstu događanja, jer je puno bitnije tko su ti ljudi i da su ipak ovdje, svjesni smo da mjenjanje stanja u našem društvu možemo postići samo ako krenemo od sebe.
Zaista djelim taj stav no ipak me zbunjuje činjenica koliko je danas, uz sva saznanja suvremene psihologije, poznato kako su osobni razvoj i emocionalna inteligencija puno važniji faktor za razvoj pojedinca a s time i tima u kojem djeluje, nego IQ. No nekako ipak, većina tvrtki uspješno zaobilazi ove vrste edukacije. Razumjela bih da se radilo o govorniku prosječne vrijednosti, no riječ je o Robinu Sharmi, jednom od najvećih konzultanata današnjice koji je radio sa velikim korporacijama diljem svijeta (NASA, Yale, GM, Starbucks itd.)
Moram priznati da sam uzela u obzir i krizu no ta teza ne drži vodu, jer odgovori koji su uslijedili tijekom komunikacije sa mnogim menadžerima prilikom pripreme ovog seminara, nadilaze razumna objašnjenja da im nedostaje sredstava. No, da ne osudimo ovu ipak svjetlu budućnost koja je pred nama, Hrvatski poslovni sustav iznjedrio je i kompanije koje zaista ulažu u svoje ljude. Te su kompanije pokazale interes da u velikom broju napune redove iz svojih timova kako bi usvojilli neke nove ideje “Vođenja bez titule”.
Svima onima koji su propustili ovo događanje, preporučam knjigu Robina Sharme istog naslova i intenzivno ponavljanje tehnika u trajanju 66 dana koje Sharma iznosi u knjizi. Nakon toga, kao što on kaže, ne preostaje vam ništa drugo nego da shvatite kako ste uspješni.
Do nekog drugog seminara, vjerujte da možete!
(L.B)
