Odakle ja u Dhar mediji?

U Dhar mediju sam došla preko faksa na praksu. Studentica sam prve godine diplomskog studija upravljanja odnosima s javnošću. Kako sam već bila na nekoliko praksi, znala sam otprilike što me čeka. Namjerno sam se odlučila za manju agenciju, jer sam išla logikom kako će mi se onda moći više posvetiti i kako ću biti uključenija u rad, a samim time i više naučiti. Moja logika me ovog puta nije iznevjerila, što se ne bi moglo reći za svaki put kad sam izašla na ispit uvjerena da sve znam, a ne bi se baš proslavila.

Prije dolaska na praksu u Dhar mediji, radila sam u jednoj marketinškoj agenciji, ali sam bila u odjelu koji nije bio povezan s fakultetom kojeg studiram i onim čime se na kraju krajeva želim baviti, a to su odnosi s javnošću. Ili, kako ih svi predavači iz struke vole nazivati, jer kažu da zvuči više „sexy“ – PR. Imala sam tremu prije dolaska i stalno sam visila na Dhar webu i proučavala što rade, čime se bave, učila imena ljudi i ponavljala u glavi što moram reći na početnom razgovoru.

Zovite me lajavica

I tako je, dva tjedna prije moje prakse, došlo do razgovora s Leom, koja je ujedno i vlasnica agencije. Razgovor je bio zakazan u 12 sati. Kako su mi blizu kuće, a ja se odbijam voziti javnim prijevozom te hodam i po suncu i snijegu, naravno da sam prošetala. Malo sam se zeznula jer je bilo toplo i pomislila sam kako sam se oznojila, što će ljudi sad misliti o meni? Vidi ove, došla na razgovor, a nije se ni oprala? Srećom, sve je prošlo u redu. Razgovor s Leom je bio opušten i tekao je glatko, a sva lica koja sam već vidjela na web-u su bila vedra i nasmijana. Otišla sam napunjena pozitivom i veselila se početku.

Kada sam došla prvi dan, sjedili smo u kuhinji i pili kavu. Ja doduše ne pijem kavu, pila sam čaj, što je skroz normalno za 3. lipnja! 🙂 Bilo mi je neugodno pa sam šutjela i govorila samoj sebi: „Reci neeešto, djeluješ mutava!“. Onda sam se polako počela otvarati i postala prava mala lajavica kakva i jesam, šta ćeš, Splićanka sam, kakva bi bila da nisam lajava? 😉 I tako prođe tjedan i ja se malo po malo krenem uklapati, i eto ‘đavla – dobijem crijevnu virozu u nedjelju navečer. I tako polu mrtva uvjeravam sebe: „Ne možeš izostati drugi tjedan, što će reći ljudi?“. Ali ipak pošaljem mail da ne mogu doći, i gle čuda, Lei to bude u redu! Džabe sam grizla nokte misleći da će mi reći da se onda i ne vraćam. Nakon 3 dana se vratim u ured i svi me pitaju kako sam, što mi je bilo, vode razgovore kao normalni ljudi! Zaključujem da sam dobro odabrala 🙂

Nisam samo pričala, radila sam

Dobila sam razne zadatke. Pisala sam članak, pitanja za intervju, strategiju za nagradni natječaj FUL KULTURNO, neke ideje za isti ovaj blog kojeg sad pišem, i još ponešto. Uvijek mi je bio presing da sam prespora, da predugo iščitavam članke i tražim po internetu informacije, ali nitko me nije požurivao i svi su mi dozvolili da uzmem vremena koliko god mi treba. Još jedna stvar koja je veoma ugodno iznenadila. Zadatci su bili zanimljivi, svi su prihvaćali moje ideje i nisam imala strah izraziti svoje mišljenje. Radna atmosfera je bila i više nego ugodna, zezali smo se i pričali o svemu i svačemu. Drago mi je da sam o poslu učila u ovako ugodnoj atmosferi, bez straha od neznanja i milijun i jednog pitanja.

Svima savjetujem da dođu u Dhar mediju i upoznaju kakvi bi odnosi na poslu trebali biti, ali neka se ne razmaze puno kao ja, jer znam da će nešto teško ovo nadmašiti! Nedostajat će mi Dharovci i priče u kuhinji! 🙂

Karla.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

en_USEnglish
en_USEnglish