Zašto odustajemo? Radi straha, nekompetencije ili nesnalažljivosti?

Koliko puta samo čujem rečenice poznatih i nepoznatih ljudi o odustajanju, poput; ne postoji način, sve sam probala ali uzalud, ja to ne mogu…

Ma, naravno da uvijek postoji način, samo on ovisi o našoj snalažljivosti i upornosti. Ja sam jedna od onih osoba kojoj kad kažete „ ne može se“, u glavi joj momentalno iskače ogroman znak „ma jok, naravno da se može!“. Nije to nikakav inat, već izazov da nađem novi neistraženi put do cilja.

Prije neki dan na poslovnom sastanku koji sam odradila s jednim potencijalnim klijentom, razgovarala sam s vrlo ambicioznom ženom o vođenju projekata i tome koliko je snalažljivost važna za njihovo uspješno provođenje. Moja sugovornica je vrlo dominantna i sposobna, no govorila je kako je često suočena sa situacijama u kojima članovi njezinog tima nalaze probleme koji projektu stopiraju razvoj. Njena nesposobnost da razluči problem od rješenja dovodi je u pat poziciju – mnoge se stvari odugovlače i ne završe. Zašto? Vrlo bitno pitanje, a još bitniji odgovor kako bi riješio sam problem.

Upravo na moje pitanje „ Što naprave kada zapne?“ nije imala konkretan odgovor, ali je imala izgovore kojih je i sama bila svjesna.

Slažem se da postoje inertni, nezainteresirani i nesposobni ljudi, da je jednom čovjeku njegov maximum, drugom minimum, ali to nije razlog za odustajanje. Upravo odustajanje bio je glavni problem zašto je većina projekata bila neuspješna, a ona frustrirana. Ustvari, ne bih rekla neuspješna, već nedovršena. Sve je započinjala s jako puno volje i dobrim planom, no kod realizacije kako to i inače biva, pojavile su se prepreke, neplanirani problemi, kod kojih se trebao samo promijeniti put i nastaviti u drugom smjeru, nikako odustati.

U zanosu priče, zastala je u jednom trenutku, vjerojatno vidjela moj zbunjeni pogled i veliki upitnik iznad glave, te me sarkastično, kao iz topa pitala: ”A što bi ti napravila?”

Oooo, baš dobro da me je to pitala, jedva sam čekala. Moj odgovor je bio jednostavan, nije ga očekivala, jer ga je potpuno zanemarila: Nemoj odustati! Ni kad je problem na prvu nerješiv. Pokušaj zaobići prepreku i naći rješenje, jer ono uvijek postoji. Na par sekundi se zamislila i ono najbitnije, sama sebi priznala kako ju je rutina skroz obuzela i blokirala te je jednostavno stala.
Iskustvo me naučilo da istražim, pripremim se i upotrijebim sve informacije do kojih mogu doći, kako bi dobila ono što trebam. Pretpostavljati da će nam drugi dati sve informacije koje trebamo je nerealno i u konačnici, ne razmišljamo svi na isti način i ne pristupamo stvarima s istim prioritetom, a to ipak oblikuje njegov ishod. Ne treba očekivati od drugih da znaju sve i da ćemo dobiti sve servirano na pladnju. Baš suprotno, treba se „uzdati u se i u svoje kljuse“.

Snalažljivost je ključ!

  • Zatvore Vam jedna vrata pred nosom, nema problema, ima još dosta vrata na koja možete ući.
  • Ne dobijete li odgovor na pitanje, postavljajte potpitanja i doći ćete do odgovora, možda malo dužim putem, ali bitno je da stignete.
  • Improvizirajte. Kad se u pripremi oboružate informacijama, improvizacija nije problem.
  • Nije bitno što drugi misle o vama kakvi ste, razmišljajte o svom cilju i koristite sve načine da ga ostvarite. Naravno, ne mislim pri tome da gazite po drugima, samo da uključite te prekrasne sive moždane vijuge koje ponekad stoje neiskorištene.

- Manuela.

Leave A Comment