25
May

Usudi se povesti svojim osjećajima jer ćeš tada pronaći svoju svrhu

Učiš dok si živ, a najbolje naučiš kada nešto iskusiš iz prve ruke. Tako je i meni bilo dok sam odrađivala praksu u agenciji Dhar media. Studentica sam zadnje godine preddiplomskog studija na Edward Bernaysu. Svake godine biramo gdje ćemo odrađivati praksu. Ove godine sam se oslanjala na osjećaj, što mi najviše paše. Od svih ponuđenih za oko mi je zapela Dhar media.

Prvo što bilo tko napravi kada ga nešto zanima i želi dodatne informacije – ode na internet, pa tako sam i ja. Upisala sam Dhar media u google tražilicu i otvorila prvi link koji me doveo do njihove glavne stranice. Inače nisam fan zelene boje, ali kada sam otvorila stranicu osjećala sam ogromnu pozitivnu energiju, pristupačnost i toplinu. Uočila sam dvije riječi: We d(h)are i pogodile su me. ‘Usudimo se‘. Upravo suprotno od mog karaktera. Ne usudim se, volim rutinu, sigurnost, volim biti u nekakvoj sredini da se ne primjećujem, ali sam osjetila da bih se trebala mijenjati i usuditi napraviti nešto što se prije nisam usudila.

I tako sam poslala svoj životopis (koji i nije toliko osebujan), ali imam nekakvog iskustva u radu u medijima, pisanju i objavljivanju manjih članaka. Kada je došlo vrijeme za prvi sastanak, ne mogu reći da nisam bila nervozna, uvijek postoji doza nervoze. Željela sam naučiti, željela sam napredovati, i to svaki put naglasim kada se prijavljujem na praksu. Tako je bilo i ovaj put. Kada sam došla u Dhar mediu dočekala me Lea, direktorica Dhar medie, nasmijana i vesela, sjele smo za stol i odmah prešle na stvar. Koliko moram vremenski biti na praksi, što me zanima i kako ću najkvalitetnije iskoristiti vrijeme provedeno na praksi te izaći sa kvalitetnim znanjem i iskustvom. Nakon dogovora uputila me za stol gdje ću raditi i rekla da ostatak dana provedem malo istraživajući teme, ali mislim da je ipak htjela da osjetim atmosferu u uredu, kako stvari funkcioniraju i da se opustim, a ne samo da odem nakon sastanka i da sljedeći dan počnem sa pravim radom.

Kroz praksu sam također izlazila na teren, što je iznimno pohvalno i jako dobro iskustvo jer sam vidjela kako stvari funkcioniraju na eventima. Prvi event na kojem sam prisustvovala bio je prvi PRpitch za male i srednje poduzetnike, zatim Superbrands konferencija i promocija časopisa Brend kultura koju je organizirala Dhar media. Iz prve ruke sam mogla vidjeti kako teku pripreme i sudjelovala što je jedno veliko iskustvo. Vidjela sam koliko se zapravo truda, mašte i kreativnosti ulaže u stvaranje svakog novog broja časopisa Brend kultura.

Prvi od zadataka koji sam dobila je pisanje članka o agencijama za istraživanje tržišta. Iskreno, bilo me malo strah, jer kako ću ja to napisati, ako nikada nisam radila pravo istraživanje teme, ali nije mi preostalo ništa nego sjesti i istraživati, klikati na linkove, pronalaziti agencije koje se bave istraživanjem te na kraju smisliti pitanja i poslati hrvatskim agencijama i moliti se da odgovore na njih jer ako ne odgovore, članka nema. Trebalo je vremena dok sve istražim, dok smislim pitanja koja će biti zanimljiva čitateljima. Bila sam nervozna jer što ako temu odvedem u krivom smjeru (perfekcionist sam i jako samokritična), što ako na kraju članak ne bude odobren i tema propadne. Zato sam svaki put kada sam imala nedoumica pitala Leu za savjet. Lei stvarno hvala što je trpila mojih 100 pitanja na dnevnoj bazi. Kao mentorica mi je puno pomogla jer joj se bez problema i ustručavanja može prići i uz njenu pomoć će se svaka nedoumica riješiti.

Ali ne treba zaboraviti ostatak ekipe, koji je također dostupan bilo kada i uvijek će pomoći ako praktikantu nešto nije jasno. To je samo pokazatelj dobrog liderstva koji je prisutan u ovoj agenciji. Također sam prisustvovala na sastanku oko podjela tema, zapao me intervju s Alanom Bahorićem.

Treći zadatak, s kojim se nikad prije nisam susrela je održavanje Facebook stranice. Godinama traje trend održavanja društvenih mreža i od kad studiram željela sam se prijaviti na jedan takav posao, ali mi je falilo iskustvo, nikad se nisam susrela s tim i ne znam kako stvari funkcioniraju, zato me sigurno ne bi primili. Tako da nikada nisam ni poslala životopis. Ali sada je došla prilika i vrijeme da se suočim s neznanjem i naučim kako upravljati Facebook stranicom. Pripremala sam postove za nadolazeće tjedne, smišljala nagradni natječaj, komunicirala sa pratiteljima i učila kako vođenje stranice funkcionira, na što treba obratiti pažnju. Stekla sam jedno veliko iskustvo i samopouzdanje koje će mi pomoći da se usudim i dalje!

I sada sam tu. Pišem ovaj blog i razmišljam kako sam u samo mjesec dana stekla toliko novog iskustva koji će mi pomoći u daljnjem razvoju, upoznala toliko divnih ljudi samo zato što sam se usudila. Osjetila sam da tu ima nešto posebno i nisam bila u krivu.

- Martina.

26
May

It’s scary because it’s new.

Prigodan citat iz filma još prikladnijeg imena – The Internship.

U filmu Nick i Billy upadnu u Googleov program za pripravnike, i kada stignu na kampus, odjednom ih šokiraju i fasciniraju sve inovacije. U jednom trenutku, kada pored njih prođe Googleov auto bez vozača, Nick kaže Billyju moju otad omiljenu rečenicu: „It’s scary because it’s new“ – Strašno je zato što je novo, nepoznato. Upravo takav strah osjećala sam par dana prije nego sam trebala krenuti na praksu.

A tek noć prije tog ponedjeljka, mozak me nije prestajao umarati. Najčešća pitanja – što ako se nešto strašno dogodi ujutro pa zakasnim? Kakvi su zaposlenici tamo? Hoće li me prihvatiti? Hoće li mi biti ugodno svaki dan provoditi 7 sati u tom uredu? Direktorica je na razgovoru rekla da ćemo imati konkretne zadatke, no što ako ne budu svi konkretni? Hoće li mi biti dosadno? A s druge strane, što ako mi zadaci budu preteški? Što ako nešto jako zabrljam? … i tako unedogled.

I tako sam se ja tog ponedjeljka probudila, brzinski popila kavu i krenula prema agenciji. Ništa se strašno nije dogodilo i stigla sam na vrijeme. U agenciji su me dočekala, malo čudno za rane jutarnje sate, nasmiješena prijateljska lica. Tako je već u prvih par minuta pola mojih strahova palo u vodu. Nakon što mi je simpatična Manuela ispričala sve o projektu na kojem radi, stigla je direktorica Lea i najavila nam sastanak.

Wow, prvi dan i prvi sastanak! Sastanak koji me totalno iznenadio, ne znam ni sama što sam očekivala, valjda onaj tipični dosadni sastanak gdje direktori samo dijele zadatke, hvale ili kritiziraju zaposlenike. Ovdje nema toga. Ovdje je sve tako opušteno, ideje pršte sa svih strana i svačije mišljenje se cijeni. Kul, ova praksa izgleda obećavajuće.

Na kraju sastanka, Lea me upitala kakva sam s engleskim jezikom. Hmm, pa dobra valjda… „Eto super, onda ćeš sada dobiti svoj prvi zadatak.“ Yes yes yes, može, jedva čekam nešto početi raditi!

Tako sam došla do Vedrane, koja mi je objasnila da treba jednu web stranicu adaptirati sa engleskog na hrvatski. Pa kud ćeš bolje od toga, bar to nije problem. Taj je prvi dan na kraju relativno brzo prošao i izašla sam iz zgrade poprilično zadovoljna!

Idući dan slijedilo je uređivanje te iste stranice u CMS-u, s kojim sam se prvi put susrela pa je sve to bilo jako zanimljivo. Kad sam mislila da sam napokon sve sredila, ispalo je da nisam baš sve dovršila. Ups, je li to sad moja prva velika greška? Ma nije ajde, nije tako strašno, sve je okej, sve će biti okej!

I tako, svaki dan bio je bolji od prethodnog, novi zadaci, novi izazovi, nova iskustva i znanja.

Najsretnija sam bila kad sam dobila priliku raditi community management. Svaki dan novu stranicu. „Joj sorry ja sam te sad tako zatrpala sa svime!“ rekla je Vedrana. Umm, Vedrana, molim te, slobodno ti mene zatrpavaj! Super je raditi nešto, čak i kada trebaš prosurfati desecima portala da bi dobio nekakvu ideju za post, one dane kad te baš nikako ne puca inspiracija.

E onda je jedan dan direktorica došla s prijedlogom da napišem članak o emocionalnom povezivanju potrošača s brendom. Okej, mogu ja to, malo pisati o emocijama, obraditi par kampanja, not a big deal. Ali opet se javlja strah, prvi put pišem ozbiljan članak, što ako ne bude dovoljno dobro?

Taman za vrijeme pisanja tekstova, budući da je jedna od tema bila Jana, pogledala sam u svoju bočicu Jane s porukom, i na njoj je pisalo: „Ako nikada ne učiniš nešto više od onog čime si već ovladao, nikada nećeš napredovati“. I vidi čuda, baš danas, na već 5. dan moje prakse dobijem ovakvu poruku! Kao da mi moja bočica poručuje: „Gle mala, 4 dana si radila na jednom zadatku, i super si ga obavila, no danas je dan da kreneš s novim izazovom. Probaj malo za promjenu pisati tekstove za časopis o uspješnim brendovima.„

Na kraju je članak bio dobar, štoviše, dobio je svoje mjesto u novom broju magazina Brend kultura. Kada sam to saznala preplavili su me osjećaji ponosa, sreće i nervoze. Ni kada sam došla doma još uvijek nisam mogla vjerovati.

Zamisli, dođeš na praksu misleći da nećeš raditi ništa posebno i na kraju dobiješ super zadatke i povrh svega, tvoj rad bude cijenjen. Dream scenario. Najviše od svega, to je potenciralo moj osjećaj vrijednosti i još više umanjilo strah.

I to je zapravo jedan od super savjeta za obavljanje prakse, gdje god se nalazili. Ne valja se bojati novih stvari i zadataka, svaki zadatak treba prihvatiti i potruditi se oko njega što je više moguće! I u 99% slučajeva, taj trud neće ostati nezamijećen i netko će vas za to nagraditi. Čak i one dane kada vam se ne da previše raditi, potrudite se. Isplati se potruditi se. Studentsku praksu treba shvatiti jednako ozbiljno kao i prvi posao. Svakom zadatku pristupati s jednakom posvećenošću i ozbiljnošću.

Mislim da smo često na praksama možda i previše privilegirani, tj. neke sitne greške ne uzimaju nam se za zlo, za zadatke dobijemo dovoljno vremena pa nismo pod pritiskom da završimo neki posao u 15 min. Naši deadline-ovi su “kad stigneš”, „danas“, „sutra“, „do kraja tjedna“. Zato se možda i mi malo opustimo, no u svakom slučaju smatram da je i jedan zadatak obavljen u jednom danu dovoljan, tj. dobar početak stjecanja iskustva. Svaki zadatak i svaka prepreka na putu spremaju nas za stvarni posao koji ćemo (nadajmo se) danas-sutra pronaći. Koliko god se neki zadaci činili “glupi” ili “dosadni”, sve su to zadaci koje ćemo morati sami obavljati kako bi zaradili plaću. Primjerice, jedan od zadnjih zadataka bio mi je slaganje mailing liste, dakle istraživanje i kopi-pejstanje stotinu e-mail adresa. I ostali praktikantski poslovi koji su uobičajeni u agencijama – priprema adreme, press clipping, zivkanje ljudi i sl., mogu se činiti dosadnima i zamornima ali to je to, to su osnove našeg posla! Kome ćemo slati objave ako nemamo potrebne adrese?

Zaključno, kako se moja praksa u približava kraju, shvaćam da je mjesec dana prekratko vrijeme za stjecanje svih potrebnih iskustava. Ipak, dovoljno je za svladavanje osnovnih vještina.

I sad valjda na kraju mogu onako lijepo subjektivno pohvaliti sve zaposlenike ove divne agencije! Dakle, ako razmišljate o praksi i niste sigurni gdje biste ju voljeli odraditi, toplo vam preporučam Dhar mediu. Ovdje su svi toliko susretljivi, opušteni, zabavni i radišni, tako da što se tiče ekipe sigurno nećete pogriješiti! Možete započeti sa jednostavnim poslovima koji će onda postepeno prerastati u neke zahtjevnije, taman toliko da izbrusite svoje komunikacijske, organizacijske i ostale vještine. I uvjeravam vas da će se ekipa Dhar medie radovati vašem dolasku. Svi su uvijek nasmijani, spremni pomoći, ljubazni, pristupačni…ma sve najbolje! Da sada moram birati mjesto na kojem želim raditi do kraja života, to bi bila ovakva agencija. To jest, ova agencija, jer nekako sumnjam da postoji još jedna savršena agencija poput ove. Uglavnom, hvala vam još jednom na svemu, nadam se da će i nakon završetka moje prakse biti još prilika da se družimo i surađujemo.

Making a big life change is scary. But, know what’s even scarier? Regret.

- Sabina.