istraživanje

25
May

Usudi se povesti svojim osjećajima jer ćeš tada pronaći svoju svrhu

Učiš dok si živ, a najbolje naučiš kada nešto iskusiš iz prve ruke. Tako je i meni bilo dok sam odrađivala praksu u agenciji Dhar media. Studentica sam zadnje godine preddiplomskog studija na Edward Bernaysu. Svake godine biramo gdje ćemo odrađivati praksu. Ove godine sam se oslanjala na osjećaj, što mi najviše paše. Od svih ponuđenih za oko mi je zapela Dhar media.

Prvo što bilo tko napravi kada ga nešto zanima i želi dodatne informacije – ode na internet, pa tako sam i ja. Upisala sam Dhar media u google tražilicu i otvorila prvi link koji me doveo do njihove glavne stranice. Inače nisam fan zelene boje, ali kada sam otvorila stranicu osjećala sam ogromnu pozitivnu energiju, pristupačnost i toplinu. Uočila sam dvije riječi: We d(h)are i pogodile su me. ‘Usudimo se‘. Upravo suprotno od mog karaktera. Ne usudim se, volim rutinu, sigurnost, volim biti u nekakvoj sredini da se ne primjećujem, ali sam osjetila da bih se trebala mijenjati i usuditi napraviti nešto što se prije nisam usudila.

I tako sam poslala svoj životopis (koji i nije toliko osebujan), ali imam nekakvog iskustva u radu u medijima, pisanju i objavljivanju manjih članaka. Kada je došlo vrijeme za prvi sastanak, ne mogu reći da nisam bila nervozna, uvijek postoji doza nervoze. Željela sam naučiti, željela sam napredovati, i to svaki put naglasim kada se prijavljujem na praksu. Tako je bilo i ovaj put. Kada sam došla u Dhar mediu dočekala me Lea, direktorica Dhar medie, nasmijana i vesela, sjele smo za stol i odmah prešle na stvar. Koliko moram vremenski biti na praksi, što me zanima i kako ću najkvalitetnije iskoristiti vrijeme provedeno na praksi te izaći sa kvalitetnim znanjem i iskustvom. Nakon dogovora uputila me za stol gdje ću raditi i rekla da ostatak dana provedem malo istraživajući teme, ali mislim da je ipak htjela da osjetim atmosferu u uredu, kako stvari funkcioniraju i da se opustim, a ne samo da odem nakon sastanka i da sljedeći dan počnem sa pravim radom.

Kroz praksu sam također izlazila na teren, što je iznimno pohvalno i jako dobro iskustvo jer sam vidjela kako stvari funkcioniraju na eventima. Prvi event na kojem sam prisustvovala bio je prvi PRpitch za male i srednje poduzetnike, zatim Superbrands konferencija i promocija časopisa Brend kultura koju je organizirala Dhar media. Iz prve ruke sam mogla vidjeti kako teku pripreme i sudjelovala što je jedno veliko iskustvo. Vidjela sam koliko se zapravo truda, mašte i kreativnosti ulaže u stvaranje svakog novog broja časopisa Brend kultura.

Prvi od zadataka koji sam dobila je pisanje članka o agencijama za istraživanje tržišta. Iskreno, bilo me malo strah, jer kako ću ja to napisati, ako nikada nisam radila pravo istraživanje teme, ali nije mi preostalo ništa nego sjesti i istraživati, klikati na linkove, pronalaziti agencije koje se bave istraživanjem te na kraju smisliti pitanja i poslati hrvatskim agencijama i moliti se da odgovore na njih jer ako ne odgovore, članka nema. Trebalo je vremena dok sve istražim, dok smislim pitanja koja će biti zanimljiva čitateljima. Bila sam nervozna jer što ako temu odvedem u krivom smjeru (perfekcionist sam i jako samokritična), što ako na kraju članak ne bude odobren i tema propadne. Zato sam svaki put kada sam imala nedoumica pitala Leu za savjet. Lei stvarno hvala što je trpila mojih 100 pitanja na dnevnoj bazi. Kao mentorica mi je puno pomogla jer joj se bez problema i ustručavanja može prići i uz njenu pomoć će se svaka nedoumica riješiti.

Ali ne treba zaboraviti ostatak ekipe, koji je također dostupan bilo kada i uvijek će pomoći ako praktikantu nešto nije jasno. To je samo pokazatelj dobrog liderstva koji je prisutan u ovoj agenciji. Također sam prisustvovala na sastanku oko podjela tema, zapao me intervju s Alanom Bahorićem.

Treći zadatak, s kojim se nikad prije nisam susrela je održavanje Facebook stranice. Godinama traje trend održavanja društvenih mreža i od kad studiram željela sam se prijaviti na jedan takav posao, ali mi je falilo iskustvo, nikad se nisam susrela s tim i ne znam kako stvari funkcioniraju, zato me sigurno ne bi primili. Tako da nikada nisam ni poslala životopis. Ali sada je došla prilika i vrijeme da se suočim s neznanjem i naučim kako upravljati Facebook stranicom. Pripremala sam postove za nadolazeće tjedne, smišljala nagradni natječaj, komunicirala sa pratiteljima i učila kako vođenje stranice funkcionira, na što treba obratiti pažnju. Stekla sam jedno veliko iskustvo i samopouzdanje koje će mi pomoći da se usudim i dalje!

I sada sam tu. Pišem ovaj blog i razmišljam kako sam u samo mjesec dana stekla toliko novog iskustva koji će mi pomoći u daljnjem razvoju, upoznala toliko divnih ljudi samo zato što sam se usudila. Osjetila sam da tu ima nešto posebno i nisam bila u krivu.

- Martina.

17
Aug

Print VS Digital

…plus kratka lekcija o održivijem mediju i pokušaj odgovora na široko poznato pitanje: Jesu li digitalni mediji “lošiji” od tiskanih, po pitanju okoliša?

Javno mišljenje pokazalo da je zabrinutost okolišem u izmjeni rasta i pada s aspekta ekonomije, dok je u sigurnom rastu ona o korištenju papira i printanju.

Tu zabrinutost najbolje opisuju potpisi u podnožju sve više e-mail poruka: “Razmislite o okolišu prije nego što isprintate ovaj e-mail”. Iza toga se kriju na prvi pogled dobre namjere, poput poziva za plaćanje bez papira i pomoć pri očuvanju drveća – takve poruke stvaraju prividnu dilemu* i predstavljaju iznuđen izbor** koji može ostvariti neželjene posljedice.

*dilema: “Koristeći papir za printanje e-mail poruke ili za stanje na računu svjesno ugrožavam okoliš, uništavam šume/drveće”

**izbor: “Prestanite koristiti papir ili osjećajte krivnju i budite licemjeran

Pretpostavlja se da su digitalni mediji podobniji za očuvanje okoliša, te da su tiskovine negativne. No je li moguće da “digitalno” ima veći utjecaj na okoliš i predstavlja veću prijetnju stablima, rijekama, pčelama, nego što to ima papirna industrija i printanje?

Priča o održivim medijima je “loše vijesti/dobre vijesti” priča. Loša vijest je da je javna zabrinutost za šume i okoliš opravdana. Dobra vijest je da se budućnost održivosti počinje ostvarivati kroz utjecaj životnog ciklusa i tiskanih i digitalnih medija.

Istraživajući faktore za i protiv, naišao sam na informacije koje definitivno ne idu u prilog digitalnim medijima. Naime, tehnologija digitalnih medija koristi nezanemarive količine energije iz velikih industrijskih postrojenja, koje vrše određen utjecaj na globalno zatopljavanje. Greenpeace procijenjuje da će do 2020. godine baze/centri podataka zahtjevati više električne struje nešto što trenutno koriste Francuska, Brazil, Kanada i Njemačka zajedno. Ono što se manje zna jest da površinsko rudarenje ugljena (Mountaintop removal mining) stvara velika krčenja šuma, gubitak bioraznolikosti i zagađenje voda tekućica. Računala, mobilne mreže i centri podataka su povezani s uništenjem od oko milijun četvornih kilometara šumskih područja u SAD-u. Znanstvena istraživanja pokazala su da su površinski rudnici krčili enormne količine listopadnih šuma, te ubijali životinje u tekućicama i uništavali biljni svijet.

Takvih rezultata istraživanja je sve više i više, te je određenim udjelom netočno da se tiskovine i papirna industrija prikazuju kao “ubojice” drveća, dok digitalni mediji glase za “ekološki podobnu” alternative.

U razvijenim zemljama, snaga i električna energija papirne industrije je dobivena iz obnovljive biomase održivo uređenih šuma. S druge strane, ovisnost tehnologije digitalnih informacija o ugljikom-pokrenutoj energiji koja se dobiva površinskim rudarenjem ostaje nezabilježena.

Ako marite za okoliš i zdravlje šuma, trebate postati informirani o izvorima energije koje koriste i digitalni i tiskani mediji. Stoljećima prije, globalno usvajanje papira i tiskanja rezultiralo je onime, što se pjesnički rečeno navodi “krajem mračnoga doba”, dolaskom renesanse i poboljšanjem našeg života. Nova revolucija, u ovom slučaju prisvajanje održivog printanja i digitalnih medija može još jednom promijeniti naš svijet i pomoći nam pri obnovi okoliša. Ipak, ako ćemo dopustiti sami sebi da se uvučemo u upitne dileme i donošenje sforsanih odluka, ona (i dalje maglovita, nedorečena) zabrinutost za opstanak prirode i našeg okružja uskoro će postati neugodna stvarnost.

Moje osobno mišljenje jest da u današnjem svijetu, usporedba papirnog i nepapirnog nije zahvalna usporedba.

Utjecaj izmjene elektronskih podataka širi se daleko izvan sfere pisaćih strojeva, tiskarskih strojeva i samog papira. Papir je danas samo dodatak smanjene primjene prezentiranja. Sve se to dogodilo odjednom, ali nema povratka natrag. Ekonomski sustavi posve su ovisni o elektronskim informacijama. Ne brinem se baš za printanje, jer to rijetko i radim. Ako nekome želim poslati informaciju, tekst ili upute – pošaljem mu to u digitalnom obliku. Djelomično sam osviješten o trošenju energije digitalnih medija. Ipak, mislim da povratkom na papir nećemo puno promijeniti stanje. Možda pravo rješenje leži u nekim budućim smjernicama o energetici koja će zamjeniti problematični ugljen nekim novim izvorom. Nuklearnim? :)

- Bruno.