društvene mreže

8
Apr

Recept za uspjeh: Raditi na sebi i uživati u poslu kojeg voliš

Aristotel je jednom rekao „Učite od vještih; onaj koji sam sebe uči, ima budalu za učitelja“, tako da sam i ja odlučila nadograditi svoje znanje o odnosima s javnošću prijavom na još jednu praksu.

Kao studentica zadnje godine diplomskog studija na Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski menadžment, imala sam do sada mogućnost odraditi dvije stručne prakse u renomiranim PR agencijama, no zašto ne dodati u svoj životopis još jedno iskustvo? Jer smatram da jedino tko radi na sebi i svom obrazovanju može biti uspješan. :)

I tako sam jedan dan pregledavala novosti na Facebooku i naišla sam na oglas Dhar medie, gdje se traži praktikant za rad u social media odjelu, nisam se dvoumila ni sekundu to je bila savršena prilika za naučiti još jedan aspekt PR-a, budući da volim društvene mreže činilo mi se kao praksa iz snova. :)

Pomno sam doradila svoj životopis provjeravajući dali je sve dobro napisano i prijavila se za oglas za stručnu praksu. Nakon otprilike par dana dobila sam potvrdni odgovor od Vedrane u kojem mi javlja da dođem na razgovor. Priznajem da mojoj sreći nije bilo kraja i da sam si još jednom dokazala da kada nešto zbilja voliš i želiš da će ti se to i ostvariti, samo treba pozitivno misliti. I došao je dan razgovora za praksu, na putu do agencije bila sam dosta nervozna, a nervoza se pojačala kako sam došla pred zgradu, trebalo mi je jedno pet poštenih udaha da se priberem i dođem k sebi. :)

Vrata agencije mi je otvorila super simpatična i nasmijana Vedrana koja me iste sekunde smirila i nervoza kao da je bila odnesena rukom, odmah mi se svidio interijer agencije jer sam se osjećala kao doma, a i svugdje oko sebe sam vidjela nasmiješene ljude odmah sam si pomislila „Wow, mora da je super raditi u ovako super okolini gdje se pozitiva jednostavno osjeća u zraku“. Razgovor je prošao u najbolje redu (barem s mojeg subjektivnog gledišta) i Vedrana mi je obećala da će javiti za par dana s informacijom dali sam primljena ili ne.

To su definitivno bili najduži dani ikada :D, doslovce su mi se vukli, no napokon sam primila i taj mail u kojem me Vedrana obavještava da sam primljena na praksu. Mislim da Vam ne moram ni objašnjavati kako sam se osjećala.

Sad već par tjedana prije kraja definitivno mogu reći da nisam pogriješila što sam došla u Dhar mediu, najviše mi se sviđa što sam ovdje zbilja naučila nove stvari a i utvrdila već ono što sam prije naučila. Ovo je agencija gdje će se prema vama ponašati kao prema sebi ravnima, gdje bez problema možete bilo koga pitati za savjet ili pomoć. Zbilja iskreno mogu reći da sam naučila nešto više o community managementu, naučila sam pripremiti projekt za klijenta a također sam se okušala i u osmišljavanju pitanja za članke.

 Svojim pozitivnim iskustvom bi zbilja voljela motivirati sve da rade na sebi, da se trude i da će im se to zbilja jednog dana isplatiti, jer sve što radite trebate prvenstveno raditi zbog sebe.

Tako i ja smatram da sam ovom praksom dobila jedno novo iskustvo, dobila dodatno samopouzdanje da JA to mogu, a ono najvažnije potvrdila sam svoju ljubav prema ovom poslu. Jer zbilja je sve lakše i jednostavnije kada to radite s ljubavlju i uživate u tome što radite.

I za kraj još nešto – borite se za sebe i svoje snove, jer ako Vi to nećete, neće nitko umjesto Vas i stalno radite na sebi i svojem obrazovanju. ;)

- Sara Slamić.

1
Feb

Sve ide svojim tokom

Moje ime je Robert i zahvaljujem se mojem lipom anđelu, gđici. Martini što je osjetila da je ovo mjesto za mene i za sve nas.

U tvrtki u kojoj sada odrađujem praksu internet marketinga, Dhar mediji, ima pregršt izuzetno kvalitetnih i jednostavnih životnih, ali i poslovnih vrijednosti.

Sretan sam kada upoznam ljude koji ih žive i njeguju. Upravo zbog takvog pozitivnog okruženja lako je raditi svoj posao. Nije mi teško ustati se ujutro i krenuti na put ka boljem sutra sa pozitivnim mislima i srećom u sebi, te bez straha. Drago mi je što su shvatili da je ključ u obiteljskom ozračju, da nismo roboti koji su stavljeni na ovaj planet da gaze sve pred sobom kako bi došli do cilja i nastavili ispunjavati  svoje prividne potrebe i želje. Nisam dugo ovdje pa ne mogu puno reći, no koliko sam vidio i osjetio, vođe su pastiri svojeg dobrog krda i svaku izgubljenu ovcu će tražiti i naći jer smo zajedno jači. (pastiri i ovce su radi usporedbe, ali možemo reći i kao čopor hijena jer se one smiju) :)

Stvarno sam imao predodžbu da je dosadno raditi ovaj posao. Sjediti i pisati cijelo vrijeme bez fizičkog rada (zato jer sam po prirodi hiperaktivan), ali kada dođete u takvo okruženje počnete gledati iz drugog kuta i sada mi to uopće ne izgleda loše niti dosadno kako sam mislio.

Bilo koji posao uz dobrog pastira ili dobrog čopora je lagan i zabavan, a mogućnosti su neograničene. Stoga da vam opišem koja je moja svrha i zabava. Kada se spremam za posao, nemam taj  grč u želucu koji vas jako peče, baš u dubini vaše trbušne šupljine, a osjećaj je baš takav kakav sam imao na većini poslova koje sam do sada radio, ali ima iznimaka. Što se više približavam to mi srce jače kuca i ubrzavam hod kako bi stigao što prije, a nikad ne stignem na vrijeme, zato što volim doći zadnji ili prvi. Zvonim bip. I javlja se nježanj glas dobre i smirene osobe moje mentorice Vedrane (a ponekad su i vrata širom otvorena, zamislite taj osjećaj i kako bi se osjećali). :) Ulazim i plovim po stepenicama, vrata se otvaraju (sezame otvori se :)), ulazim i počinje rapsodija. Vedrana mi pošalje zadatke prije nego šta dođem tamo, da bi ih pogledao i možda mi dođe koja ideja putem pa odmah počnem pisati i slagati postove za  Optiku 5 i Usudim se reći kojima sam editor, te ponekad stvaram za multi-korporativni Schwarzkopf.

Stavljam jaknu na prenakrcanu vješalicu, ali uvijek stane i ima mjesta za sve nas. Pretežno uvijek doletim kad netko jede tako da se priključim ako imam vremena ili ako nemam ideja.

Samo bez straha i predrasuda i sve će doći na svoje. Palim komp (laptop), ostavim stvari (mob, bomboni,…). Prethodno sam pozdravio Vedranu i Taliju (ako su samo one u uredu, prvom kod ulaza), usput pitam Vedranu nešto vezano za postove ili vezano za nešto drugo. Natočim si čašu vode i sjednem za komp te upalim glazbu raznolikog izbora. Slušam i surfam..lagano i onda počnem pronalaziti slike, a tekst sam dolazi. Obrađujem ga u Microsoft Word-u te ima određeni promjer slike koji stane na profilnu stranicu (post), napravim više primjera ako imam više ideja (za sustav eliminacije), zatim pogledam pravopis i gramatiku, stavim hashtagove (to su vam one riječi ispod teksta koje ispred imaju ljestve), pošaljem solo sliku (po mogućnosti da je free slika i da je novijeg doba), radi obrade (dok mi Vedrana ne pokaže kak se to radi u ponedjeljak tj. danas) i onda razmijenimo informacije, ukaže mi na greške, ja ih registriram i analiziram te pohranim. Ona me ohrabruje za učenje i nove stvari i pohvali kada dobro napravim post ili ovaj blog, a ja njoj rado uzvratim jednakom mjerom. :) Svi ste tu gdje jeste i to je to, dobar tek! :) I pozdravljam Leu, Slavišu, Lanu, Manuelu, Taliju, Zlaju, Bastu, Vesnu, Irinu, Mateju i moju mentoricu Vedru (evo nadimka..opaa) :)

Samo ostanite mladi i nastavite teći te budite sretni što ste bili tu prije, sada i biti ćete… :)

Vidimo se!

- Robert  Berc.

26
May

It’s scary because it’s new.

Prigodan citat iz filma još prikladnijeg imena – The Internship.

U filmu Nick i Billy upadnu u Googleov program za pripravnike, i kada stignu na kampus, odjednom ih šokiraju i fasciniraju sve inovacije. U jednom trenutku, kada pored njih prođe Googleov auto bez vozača, Nick kaže Billyju moju otad omiljenu rečenicu: „It’s scary because it’s new“ – Strašno je zato što je novo, nepoznato. Upravo takav strah osjećala sam par dana prije nego sam trebala krenuti na praksu.

A tek noć prije tog ponedjeljka, mozak me nije prestajao umarati. Najčešća pitanja – što ako se nešto strašno dogodi ujutro pa zakasnim? Kakvi su zaposlenici tamo? Hoće li me prihvatiti? Hoće li mi biti ugodno svaki dan provoditi 7 sati u tom uredu? Direktorica je na razgovoru rekla da ćemo imati konkretne zadatke, no što ako ne budu svi konkretni? Hoće li mi biti dosadno? A s druge strane, što ako mi zadaci budu preteški? Što ako nešto jako zabrljam? … i tako unedogled.

I tako sam se ja tog ponedjeljka probudila, brzinski popila kavu i krenula prema agenciji. Ništa se strašno nije dogodilo i stigla sam na vrijeme. U agenciji su me dočekala, malo čudno za rane jutarnje sate, nasmiješena prijateljska lica. Tako je već u prvih par minuta pola mojih strahova palo u vodu. Nakon što mi je simpatična Manuela ispričala sve o projektu na kojem radi, stigla je direktorica Lea i najavila nam sastanak.

Wow, prvi dan i prvi sastanak! Sastanak koji me totalno iznenadio, ne znam ni sama što sam očekivala, valjda onaj tipični dosadni sastanak gdje direktori samo dijele zadatke, hvale ili kritiziraju zaposlenike. Ovdje nema toga. Ovdje je sve tako opušteno, ideje pršte sa svih strana i svačije mišljenje se cijeni. Kul, ova praksa izgleda obećavajuće.

Na kraju sastanka, Lea me upitala kakva sam s engleskim jezikom. Hmm, pa dobra valjda… „Eto super, onda ćeš sada dobiti svoj prvi zadatak.“ Yes yes yes, može, jedva čekam nešto početi raditi!

Tako sam došla do Vedrane, koja mi je objasnila da treba jednu web stranicu adaptirati sa engleskog na hrvatski. Pa kud ćeš bolje od toga, bar to nije problem. Taj je prvi dan na kraju relativno brzo prošao i izašla sam iz zgrade poprilično zadovoljna!

Idući dan slijedilo je uređivanje te iste stranice u CMS-u, s kojim sam se prvi put susrela pa je sve to bilo jako zanimljivo. Kad sam mislila da sam napokon sve sredila, ispalo je da nisam baš sve dovršila. Ups, je li to sad moja prva velika greška? Ma nije ajde, nije tako strašno, sve je okej, sve će biti okej!

I tako, svaki dan bio je bolji od prethodnog, novi zadaci, novi izazovi, nova iskustva i znanja.

Najsretnija sam bila kad sam dobila priliku raditi community management. Svaki dan novu stranicu. „Joj sorry ja sam te sad tako zatrpala sa svime!“ rekla je Vedrana. Umm, Vedrana, molim te, slobodno ti mene zatrpavaj! Super je raditi nešto, čak i kada trebaš prosurfati desecima portala da bi dobio nekakvu ideju za post, one dane kad te baš nikako ne puca inspiracija.

E onda je jedan dan direktorica došla s prijedlogom da napišem članak o emocionalnom povezivanju potrošača s brendom. Okej, mogu ja to, malo pisati o emocijama, obraditi par kampanja, not a big deal. Ali opet se javlja strah, prvi put pišem ozbiljan članak, što ako ne bude dovoljno dobro?

Taman za vrijeme pisanja tekstova, budući da je jedna od tema bila Jana, pogledala sam u svoju bočicu Jane s porukom, i na njoj je pisalo: „Ako nikada ne učiniš nešto više od onog čime si već ovladao, nikada nećeš napredovati“. I vidi čuda, baš danas, na već 5. dan moje prakse dobijem ovakvu poruku! Kao da mi moja bočica poručuje: „Gle mala, 4 dana si radila na jednom zadatku, i super si ga obavila, no danas je dan da kreneš s novim izazovom. Probaj malo za promjenu pisati tekstove za časopis o uspješnim brendovima.„

Na kraju je članak bio dobar, štoviše, dobio je svoje mjesto u novom broju magazina Brend kultura. Kada sam to saznala preplavili su me osjećaji ponosa, sreće i nervoze. Ni kada sam došla doma još uvijek nisam mogla vjerovati.

Zamisli, dođeš na praksu misleći da nećeš raditi ništa posebno i na kraju dobiješ super zadatke i povrh svega, tvoj rad bude cijenjen. Dream scenario. Najviše od svega, to je potenciralo moj osjećaj vrijednosti i još više umanjilo strah.

I to je zapravo jedan od super savjeta za obavljanje prakse, gdje god se nalazili. Ne valja se bojati novih stvari i zadataka, svaki zadatak treba prihvatiti i potruditi se oko njega što je više moguće! I u 99% slučajeva, taj trud neće ostati nezamijećen i netko će vas za to nagraditi. Čak i one dane kada vam se ne da previše raditi, potrudite se. Isplati se potruditi se. Studentsku praksu treba shvatiti jednako ozbiljno kao i prvi posao. Svakom zadatku pristupati s jednakom posvećenošću i ozbiljnošću.

Mislim da smo često na praksama možda i previše privilegirani, tj. neke sitne greške ne uzimaju nam se za zlo, za zadatke dobijemo dovoljno vremena pa nismo pod pritiskom da završimo neki posao u 15 min. Naši deadline-ovi su “kad stigneš”, „danas“, „sutra“, „do kraja tjedna“. Zato se možda i mi malo opustimo, no u svakom slučaju smatram da je i jedan zadatak obavljen u jednom danu dovoljan, tj. dobar početak stjecanja iskustva. Svaki zadatak i svaka prepreka na putu spremaju nas za stvarni posao koji ćemo (nadajmo se) danas-sutra pronaći. Koliko god se neki zadaci činili “glupi” ili “dosadni”, sve su to zadaci koje ćemo morati sami obavljati kako bi zaradili plaću. Primjerice, jedan od zadnjih zadataka bio mi je slaganje mailing liste, dakle istraživanje i kopi-pejstanje stotinu e-mail adresa. I ostali praktikantski poslovi koji su uobičajeni u agencijama – priprema adreme, press clipping, zivkanje ljudi i sl., mogu se činiti dosadnima i zamornima ali to je to, to su osnove našeg posla! Kome ćemo slati objave ako nemamo potrebne adrese?

Zaključno, kako se moja praksa u približava kraju, shvaćam da je mjesec dana prekratko vrijeme za stjecanje svih potrebnih iskustava. Ipak, dovoljno je za svladavanje osnovnih vještina.

I sad valjda na kraju mogu onako lijepo subjektivno pohvaliti sve zaposlenike ove divne agencije! Dakle, ako razmišljate o praksi i niste sigurni gdje biste ju voljeli odraditi, toplo vam preporučam Dhar mediu. Ovdje su svi toliko susretljivi, opušteni, zabavni i radišni, tako da što se tiče ekipe sigurno nećete pogriješiti! Možete započeti sa jednostavnim poslovima koji će onda postepeno prerastati u neke zahtjevnije, taman toliko da izbrusite svoje komunikacijske, organizacijske i ostale vještine. I uvjeravam vas da će se ekipa Dhar medie radovati vašem dolasku. Svi su uvijek nasmijani, spremni pomoći, ljubazni, pristupačni…ma sve najbolje! Da sada moram birati mjesto na kojem želim raditi do kraja života, to bi bila ovakva agencija. To jest, ova agencija, jer nekako sumnjam da postoji još jedna savršena agencija poput ove. Uglavnom, hvala vam još jednom na svemu, nadam se da će i nakon završetka moje prakse biti još prilika da se družimo i surađujemo.

Making a big life change is scary. But, know what’s even scarier? Regret.

- Sabina.

12
May

Google+ DA ili NE?

Google+ u Hrvatskoj? Ne pretjerano. Google+ je najnepopularnija društvena mreža i dalje.

Mnoge firme imaju otvorene profile, no uglavnom su oni neaktivni ili zanemareni, čast izuzecima. Nije ni čudo s obzirom na veliku konkurenciju koja se događa na mrežama poput Facebooka,  Twittera ili Instagrama, koga briga za G+?

Prema istraživanju iz 2012. godine, čak 23% tvrtki u Hrvatskoj je prisutno na Google+ mreži. Danas ih je možda malo više. Ono što je zanimljivo brendovima koji razmišljaju o bacanju sidra i na tu platformu, je većinska muška populacija (čak 63%) i najveći broj korisnika iz SAD-a. Zgodne informacije za formiranje svoje publike, zar ne? Ajmo dalje. Gledano na svjetskoj razini, Google+ je 3. po redu društvena mreža po popularnosti. Čak 300 milijuna aktivnih korisnika mjesečno. Prvi je, naravno, Facebook kojeg slijedi YouTube. Možemo reći da je Google+ logičan odabir ako vam se ciljana skupina sastoji od stranaca, uglavnom muškaraca, još ako ciljate baš na SAD, savršeno.

google-plus-demographics-infographic

U posljednje vrijeme kruže vijesti da je Google+ neslužbeno službeno mrtav, odn. živi mrtvac. Zombi. Google+ je zombi. Naime, TechCrunch portal je objavio da su se dogodile promjene u postavu njegovih zaposlenika, tj. da je kreator Googla+ Vic Gundotra napustio firmu čime se dogodila preraspodjela timova koji su činili srž Google+-a. S druge strane, Marketing Land objašnjava što to Google+ namjerava izmijeniti i koje su posljedice za marketing i poslovanje.

Ako pročitate ta dva članka, možda ćete se i predomisliti oko otvaranja Google+ profila ili potpuno odustati od te društvene mreže. Sve ovo što piše su činjenice i Google+ možda još zbilja neće dugo opstati. Ja ću vas probati uvjeriti u suprotno.

Kada opisujemo različite društvene mreže, svrstavamo ih pod tipove, npr. Facebook je zabavan, Twitter je informativan, Pinterest je kreativan, Instagram je #popularan itd. Za Google+ bih rekla da je ozbiljan. Tamo se mogu naći ozbiljne i podugačke rasprave, a sa kvalitetnim sadržajem, poput fotografija, videa ili blogova.

Google+ je uspješna zajednica mislioca, pisaca, fotografa i još mnogih drugih. Kao čest posjetitelj Google+-a i osoba koja na toj društvenoj mreži gradi brend, mislim da svatko tko ju stvarno, istinski, svakodnevno aktivno koristi neće misliti da umire. Ili da je polumrtav. Različiti ljudi imaju različite poglede na temelju različitih ideala.

Oni koji se svakodnevno služe Google+-om i koji na toj mreži grade brend, poslovanje ili osobni profil, znaju da su Communities (zajednice) glavni adut ove društvene mreže. Dijeljenje sadržaja nikad nije bilo jednostavnije i kvalitetnije – odabereš Community koji tematski odgovara tvojem postu i podijeliš ga njegovim članovima. Jer njih to uistinu zanima. Nema boljeg community managementa od toga da si u srž pogodio svoju ciljanu skupinu koja ti nerjetko iskomentira sadržaj što dovede do prave male rasprave, koja ti da +1 (relevantno likeu na Facebooku) i podijeli ga na svom profilu. I još dobiš novog followera. Naravno, uvijek je dobro podijeliti sadržaj i public, no iz vlastitog iskustva Communities su redovito imali bolji učinak.

Google+ je dokaz koliko je sadržaj postova koji se dijele iznimno bitan i cijenjen, jer i bez oglašavanja on dobiva svoju pravu publiku koja reagira. Iako je na Google+ mreži moguće dijeliti i video sadržaj i linkove, slike su daleko najefektniji način kako privući publiku, čak i preko Communitya. Kao i na ostalim društvenim mrežama, poput Facebooka, Instagrama ili Pinteresta, na Google+-u također prednjači vizualno.

Touristar TV, koji je svoju karijeru na društvenim mrežama započeo na Facebooku, na Pinterestu i Google+-u je zaživio početkom 2013. godine. Pokazalo se da je aktiviranje profila na Google+-u bio najbolji potez za jedan takav turistički brend koji danas broji preko 350 followera i preko 550.000 pogleda. Oni rastu iz dana u dan, a ono što je najvažnije jest to da publika postoji. Kvalitetan i zanimljiv sadržaj, englesko govorno područje, tematika uvijek zanimljiva strancima te konzistentnost u komunikaciji pokazala se kao pun pogodak. Nula dolara, nula eura, nula oglašavanja. Samo sadržaj.

Pa da se osvrnem na pitanje iz naslova: DA, svakako. Zašto ne isprobati nešto što vam je nepoznato i sami odlučiti da li vam se isplati ili ne. S malo utrošenog vremena i truda vidjet ćete ima li smisla. Uostalom, ako i ne bude, uvijek možete reći da Google+ mrtav :)

- Vedrana.

21
Nov

A sada jedan aplauz za publiku!

Nakon što ste kreirali taj savršen post na kojeg ste toliko ponosni jer ste si dali truda i napravili svoj vlastiti vizual, osmislili catchy i zanimljiv tekst idealan za lajkanje, koji zove na komentiranje i diskusiju te sadrži prikladan link, kreće procjenjivanje i određivanje vaše ciljne skupine. Tek kada prepoznate, a zatim jako dobro i upoznate svoju ciljnu skupinu, vaš sadržaj će ostvariti očekivane rezultate. Pa čak i bez nekih većih ulaganja u oglašavanje.

Kao što svaka pop zvijezda, rock grupa ili sportski klub imaju svoju publiku, fanove ili navijače, tako svaki brand ima svoje kupce. Na društvenim mrežama stvar nije nimalo drugačija. Fanovi iliti obožavatelji vjerni su “lajkaši”, djelitelji i komentatori postova, publika kojoj se sadržaj branda pojavljuje u news feedu, možda svaki dan, a možda nikada. Za to je, naravno, odgovoran facebook algoritam, ovisno koliko je dotični fan aktivan u odnosu na određeni brand.
Upravo ti fanovi, kojima svako jutro uz pijuckanje kave i pregledavanje news feeda iskoči post branda koji vole, s kojim se poistovjećuju i prema kojem neće štedjeti lajk, oni su najdragocjeniji. Iznimno je važno oformiti takvu kritičnu masu kojoj ćete svakom novom objavom izmamiti osmjeh na lice ili isprovocirati komentar i lajk. Njih treba tetošiti, čuvati, paziti i maziti. Kada ste im osvojili srca, lako je krenuti dalje u osvajanje, u širenje svoje publike.

blog_publika2Prva bitna stvar je kako oni reagiraju na vas, a druga još bitnija, kako vi reagirate na njih.

Redovito odgovaranje na komentare, koji ne moraju nužno biti nekakva pitanja, zatim odgovaranje na postove korisnika i privatne poruke koje su više-manje tu za “odjel korisničke podrške” fanovima, ključ su za uspješan dijalog i komunikaciju. Nakon određenog vremena čitanja i odgovaranja na njihove upite, bilo to kroz mjesec dana ili nekoliko godina, shvatit ćete kako razmišljaju, što im je važno, što vole, što ne vole, ukazat će vam možda na neke vaše propuste kojih niste bili niti svjesni, ukratko – upoznat ćete ih.

Ako poslujete sa više klijenata odjedanput, istovremeno komunicirate s različitim ciljnim skupinama. Ovdje ne mislim na različitosti po dobi, spolu, mjestu življenja ili jeziku, već na one nepisane parametere koje saznate u komunikaciji. To ne mora biti nimalo komplicirano ili zamorno, upravo zato što ih poznajete. Isto kao što npr. u životu imate više različitih dobrih prijatelja. Sve ih volite jednako, svima biste pomogli u nevolji, radovali se njihovoj sreći ili plakali s njima u nesreći. Iako su oni međusobno nespojivi, vama su idealni životni prijatelji.

Sa svakim od njih komunicirate na drugačiji način: možda se s njima nalazite na drugačijim mjestima ili imate drugačije zajedničke hobije, interese ili zajedničke poznanike. No, svakom od njih se jednako posvećujete, prilagođavate i njegujete komunikaciju.

Ne kaže se bez razloga da su CM-ovi nešto između PR-ovaca, psihologa, dizajnera i copywritera gdje su klijenti fanovi branda kojeg vodite. Balansom između tih zanimanja i shvaćanjem da su vaše ciljne skupine ustvari različiti prijatelji s kojima komunicirate na različit način, radit ćete izvrstan community management.

- Vedrana

4
Mar

Život na online valovima

socialSvatko od zaposlenika Dhar medie ima svoj službeni nadimak, moj je Surferica.

Ne snalazim se baš na dasci koja piči velikim valovima oceana, no itekako jako dobro plovim između mora postova, tweetova, shareova, likeova i drugih social pojmova koji su postali dio naše svakodnevice. Sada već polako kreće 3. godina otkako su moje radno mjesto postali zidovi, profili i stranice Facebook, Twitter, Google+, Pinterest, YouTube i LinkedIN mreže. Ustvari, moje radno mjesto je internet, ako se to može tako nazvati. :-)

Društvene mreže ne samo da su dio života onih koji rade na njima, već možemo reći da svatko danas ima otvoren profil na nekoj od mreža na koju su se “zakačili”. A to znači da su društvene mreže postale jedan skroz novi medij kroz koji brandovi komu

niciraju sa svojim postojećim i potencijalniim kupcima, a što je najvažnije, ta je komunikacija za razliku od klasičnih medija poput TV-a, print materijala ili radija – dvosmjerna. Tvrtke koje su shvatile kolika je to prednost i koliko je važno komunicirati sa svojim klijentima na ležerniji, pristupačniji način, dobro su to iskoristile.

Činjenica je da se ljudi vole poistovjećivati sa svojim omiljenim brandovima, tj. sa onime što propagiraju, kako se predstavljaju i komuniciraju.

Društvene mreže su idealna platforma da se klijent svojem omiljenom brandu obrati u pozitivnom ili negativnom smislu te dobije povratni odgovor. I baš taj klijent je ključan. Zašto? Jer se brand obratio baš njemu, osobno. Sada tog jednog pomnožite sa brojem fanova branda, a broj fanova sa brojem njihovih prijatelja.

Matematika je jednostavna: dobar glas daleko se čuje, a još bolje i brže se čuje preko društvenih mreža.

Ako vas nema niti na jednoj od njih, znajte da mimoilazite ogromnu publiku. Na Facebooku, najposjećenijoj mreži u Hrvatskoj, njih je samo oko 1,7 milijuna.

Sada kada ste to shvatili, posjetite nas i otvorite vrata novom načinu komunikacije sa svojim kupcima, a mi ćemo vam pokazati kako. :-)

Vedrana