14
Apr

Biti ili ne biti, grafički dizajner

S obzirom da nisam millijun godina u tom poslu (samo 10-ak), al’ i da jesam, imam slonovsko pamćenje pa bih se svejedno sjećala početka. A to je da mi je bilo bitno da nađem posao koji volim. Da, znam, otkrila sam toplu vodu, al’ tad nisam razmišljala koliko je to teško, ne samo naći posao, već raditi što voliš u životu. U jednom od razgovora sa svojom srednjoškolskom frendicom, inteligentnom/kreativnom/talentiranom i skromnom, koja se nakon 6 godina studiranja arhitekture i zaposlila kao arhitektica, priznala mi je da to uopće nije htjela studirati, a ni raditi. Ostala sam zabezeknuta jer pobogu, čemu trud od 6 godina učenja, a već znaš da ti to ne bi radila. Svaka čast na diplomi al’ moja malenkost bi već zbrisala s faksa. Nije za pohvalu al’ kad nema interesa, čemu dalje. Više srećom, zanimljivim poznanstvima, uvjeravanjima da ja to mogu, a ne pameću, uvukla sam se u grafički dizajn. Kad si vizualan tip i to te veseli i oduševljava, ovo je bilo otkriće – crtanje i mogućnosti u programu, pa kombiniranje sa fotkama ili ne, obrade slika, a onda još to sve možeš u časopis, poster, knjigu pretvorit’, samo ti printer maltene fali. I sad mi zatitra srce, zazubice rastu. To je bilo to - ljubaf.

Ne znam je li imalo veze s godinama/sazrijevanjem, pronalaskom stvarno nečeg što me zanima ili to, što sam samo kao 4-mjesečni tečaj prolazila, a ne uz godine studiranja, uz još gro predmeta koji bi me, vjerujem, ohladili. Kako bilo da bilo, čudila sam se tad ljudima koji su u tom poslu bili i njurgali, nervozno pričali da im je dosta tog posla, ono, haaalooo, pa radiš D kulest najposao na svijetu i dosta ti je?!?! Nisam razumjela. Pa onda jesam. :)

Kao za svaku vezu, pa tako i onu s poslom, nakon nekoliko godina postoji mogućnost da se uljulja, bude jednolična, fali iskre, izazova, novih ljudi i igrica – čitaj: klijenata i drugačijeg posla. ;) Makar i to sad čudno zvuči al’ oooke. Ja o grafici i dalje. :D Po putu se i ti malo udebljaš, ostariš, presložiš prioritete, il’ ti ih život/obitelj preslože i začas postaješ i ti jedan od onih grafičkih dizajnera koji nervozno njurgaju i reže. Faktor sivila je sigurno i ozbiljan glavni klijent, koji nema slobodnog prostora za kreativu, pa se i ti s vremenom njemu prilagodiš i kalupiraš. Živimo gdje živimo, budžet igra ulogu, smionost i sloboda, a i sama borba da klijent bude zadovoljan, i to onda na račun nekog svog kreativnog gušta. Osiviš, dolaziš i odlaziš na posao, u nekom maštanju o osvježenju koje ni sam ne znaš šta bi bilo. I jasno ti je da nije stvar toliko u poslu, već i u tebi. Za sve je potrebno dvoje. ;)

Volim i sjajne slogane poput: “ako ti se ne sviđa, promjeni, sad, woohoo”, il’ tipa, “otputuj, daj si vremena pa će te već nać rješenje” – haha, da, da, e, ne bih rekla jer vrijeme šiba, brate, ne znam šta sad odmah da promjenim i to bez woohoo-a, a otputovat’ možeš do Karlovca i tamo se eventualno inspirirat’ za dalje (ako nisi štedio) il’ pobjeć’ na Maldive pa se tresti tamo i razmišljat’ kako ćeš poslije tu sreću otplatiti. ;) Pa hvala na tim savjetima i sloganima, nekako ću svojim putem. I sjednete ti & ti, kad stignete, vjerojatno bude to kroz nekoliko mjeseci i sezona, nekoliko pročitanih sudbinskih priča, pogleda i vaganja prošlosti (živjelo slonovsko pamćenje), par zdravih razgovora sa svojim pametnim al’ jednako životnim ljudima, i tucet “oče naš grafički” zašto si me napustio, nađi me opet. I nađe te, ne u Karlovcu, niti nažalost Maldivima, al’ se zbrojiš i skužiš da nema posla u kojem neće biti tih “sivih” faza, kao niti u najljepšoj vezi. ;) Malo sve osvježiš raznim kreativnim poslovima uz posao, stvarima koje te kreativno ispunjavaju, upustiš se možda i u neku avanturu traženja novog posla, učenja neke nove bliske kreativne grane i već se samim time zaiskri ta stara-nova ljubav, i opet nekako vidiš sve guštanje kao i na početku. A ponekad djeluje i malko osvježenja u staroj/poznatoj radnoj okolini sa novim, veselim mladim ljudima, pa i to zapisujem u dobre recepte za osvježenje. Do sljedećeg sivila svima, i tko zna, možda tad i u ulozi šnajderice. ;)

- Irina.

30
Jun

Beogradska kreativa, ljubav sasvim slučajna…

Za mene oduvijek postoji neka privlačnost prema tom gradu, možda zbog odrastanja u Jugi u kojoj je Beograd bio centar, a opet ček, ček, znam i druga dva razloga: privlačna ekavica i kultni najduhovitiji filmovi na prostoru bivše Juge.

Oni ih zbilja znaju napraviti, a da ne gledaš stalno scene rata kojih ti je već dosta i vrte se u krug. Ajmo malo zaboravit na rat, ima nešto i u jadnoj svakodnevici!

IMG_0459

Odlučili smo se za putovanje vlakom, pucala me nostalgija odrastanja, ljetni odlasci teti Veri u Split vlakom. Jedanaest sati putovanja ali i šetnje vagonom, glupiranja s burazima, ugodnog gubljenja dana – najvjerojanije to mojom roditeljima nije ostalo u tako lijepom sjećanju sa troje djece al’ štaš :) Reko, ajmo dragi, bit će romantično! Hm, da, khm, ne. Romantika je izbljedila zajedno sa bivšom Jugom, vlakovi su se pretvorili u kutije bez zraka, u političke igrice sa strane HŽ-a. I ne znaš misle li oni da je tvoj IQ jednak nuli ili ipak možda to njihov, ako ih pitaš išta o nedostatku ventilacije u vagonima. Enivej, put tamo je bio čisti smijeh, jer dobro društvo, kretanje na put i interesantna destinacija čine svoje.

Vikend u Beogradu bio je neosmišljen: druženje, muvanje, upoznavanje ljudi kod kojih smo imali sreće boraviti i to je to.

A onda smo saznali da je Mixer festival u tijeku, što je kao neka verzija Dana D tu u nas, dizajnersko-kreativni festival. S obzirom na cijelodnevni ‘provod’ u vlaku, prva večer je bilo ugodno druženje kod naše domaćice. Stoga smo se drugi dan odlučili na šetnju gradom, centrom, koji nam je bio dosta udaljen od prenočišta ali u dobrom društvu ništa nije bilo teško čak niti na +30 stupnjeva toga vikenda.

IMG_0475Obavezno sam imala u planu posjetiti naravno što, dućane :) A na listi su bili Remake i ABO, dvije sjajne kreativne trgovine. Remake sa home dekor stvarima, posebnog kolažnog retro toucha, te ABO koji radi nevjerojatno sjajne cipele, oxford stila. Na moju sreću oba su zajedno na istoj lokaciji, a vjerujte mi s obzirom na veličinu Beograda to ti je divna vijest. Nekako čak nismo niti razmišljali o Mixer festivalu, al’ nas je na svu sreću prodavačica u Remake/ABO dućanu na to podsjetila te i uputila s obzirom da im je četvrt gdje se festival odvijao bila u susjedstvu – živjelo takvo susjedstvo! Kako mu se približavaš, tako su sve bolji street art uradci u radničko-industrijskom stilu. Volimo to!

 

IMG_0458Sam festival je prenajs, od štandova i kreative umjetnika i njihove ponude jer je to drugi đir. U nas na Danu D se više-manje vrte neki već viđeni kreativci, pa te veseli upoznat neke drugačije smjerove, drugi val. Oduševljena sam bila curama iz Bruke – simpatičnih plakata, bedževa, samog nekog stripovskog simple stila, duhovitih poruka. Baš po mom ukusu. Nažalost taman sam zadnje promjenjene dinare ‘zapila’ u Remake/ABO dućanu, pa sam na Mixeru na ‘suvo’ gledala :( Al, Mixer festival nudi i hrpu drugog sadržaja – interaktvnih instalacija, predavanja, radionica, izložbenog dijela, street arta, sklepanih birceva sa odličnom mjuzom, gdje uživaš u hladovini i na trenutak pomisliš da si u nekoj umjetničkoj četvrti u Berlinu. Tako se provodi lijep vikend u Beogradu: čilanje u četvrti koja odiše kreativom, opuštenošću, bez pojma o vremenu u hladovini… Do druge godine ću biti spremnija s dinarima ;)

Do tad preostaje zagrebački Dan D, koji počinje ovoga petka 03.07.,

i traje kroz cijeli vikend, pa dragi narode prošećite do Vlaške 87, kompleksa bivše vojne bolnice koja sasvim najs interijerno ugošćuje ovaj kreativan festival.

IMG_0454Usput, gosti su i curke iz Bruke, koja me baš oduševila u Beogradu, pa čuvam kune v žepu :) A Mixer je na listi dizajn festivala svakako za posjetiti, no bez upuštanja u ’romantiku’ s vlakom, radije autom, makar me tu malo plaši divlja vožnja beograđana – ovi naši penzići šta svaki dan život (ne)namjerno riskiraju prelazeći Zapruđe i Utrine, u Beogradu ne bi imali šanse ni metra preći. Ludi su vozači al’ su kao ljudi simpatični, otvoreni, spremni na priču, sa nekom spikom ‘znamo da nam je loše u zemlji al’ šta sad, od živciranja nemaš ništa’ – i s pravom. Bar ovako opuštenije komuniciraš.

Pa sa tom opuštenom i pozitivnom komunikacijom pozdravljam ovaj blog i ja – ćao!

- Irina.

28
Apr

Van kutije

Opaska: ovaj tekst se odnosi na izradu individualnog dizajna, ili dizajna-za-klijenta koji daje punu slobodu dizajneru. Da, sigurno, ako takvi uopće i postoje :P

Kako se populariziran (i turboisklišeiziran) izraz Out of the box može upotrijebiti u svakoj sferi društva, ovdje ću pokušat prikazati osobno (i dakako, dizajnersko) stajalište istoga.

Zadnjih mjeseci/godina/desetljeća svjedoci smo mnoštva samoniklih, neovisnih i individualnih produkata serviranih iz ruku industrije dizajna. Razvoj medija i zaluđenost njima omogućili su sve veću, samorastuću količinu web stranica, blogova, društvenih mreža i servisa, interaktivnih web medija, pa čak i sve raznovrsnije ponude tiskovina (koje se bore s vlastitim minućem). Ono što je zanimljivije, većina nabrojanog je u mogućnosti prosječnog pojedinca bilo koje dobne skupine, neovisno ima li iznadprosječno geekovsko-programersko-dizajnersko znanje ili ne.

Štoviše, pojedinac ima punu slobodu derivirati vlastiti život u, recimo, svoj website. Ne samo sadržajno, nego i grafički. Vremena u kojima ovisimo o nekoliko opcija i definiranih templateova polako odlaze.  Dovoljno je posjedovati fotić ili kameru ili skener, imati omiljen font i boju i, naravno, želju. Takav dizajn uključuje realistične motive svakodnevnog života, poput rukom nacrtanih oblika, (besplatne!) neobične fontove i slike (zahvaljujući porastu besplatnih neobičnih galerija fontova i slika), uzorke papira i materijala odjevnih predmeta, organske teksture, črčkarije i skice… To i nije veliko iznenađenje, s obzirom da navedeni elementi uspješno kombiniraju osobnost i zanimljiv dizajn tamo gdje fail-aju svi oni bezlični, blješteći, kvazi-3D gumbi, animacijice, comic sans font, te sve moguće utvare pretpovijesnih web stranica i web servisa i njihovih sučelja (poput starog Myspacea, MSN-a i Yahoo-a). Osobni dizajn mora biti osoban i vrlo friendly, ali i dostavljati čovječnu komunikaciju sadržaja u karakterističnom rješenju.

Out-of-the-box dizajner čak ni ne mora imati idejnu strukturu i kompoziciju “projekta” kojeg želi ostvariti, već se može osloniti na svoju spontanu kreativnost, jedinstvenost i oku privlačan kaos. Svako razbijanje okorjelog, određen-broj-stupaca i sadržaj-ispred-grafike standarda je dobrodošlo.

Tako sam si ja uzeo u zadatak: u četiri slijeda izraditi layout članka (u ovom slučaju tiskovine, premda isto vrijedi i za web platforme), od onog strogo definiranog, sve do razigranog i živahnijeg pristupa dizajniranju.

blog3

Neću navoditi što sam napravio niti zašto sam to nešto napravio, iz dva razloga. Prvi bi bio spontanost prirode ovog zadatka – nisam razmišljao uopće, jednostavno sam se poigravao s vizualnim elementima, primičući u prvi plan one koji su kompleksniji i upečatljiviji, od onih, jelte, “drugih”. Drugi razlog je ohrabrivanje šačice dizajnera (i onih koji se tako osjećaju) da izađu iz kutije definiranih korita i margina. Na slici se ne mora nalaziti cijeli motiv, dovoljan je detalj. Nemojte se bojat ljudima rezati glave, nije sve u glavi. Ne bojte se ni praznina, jer one mistificiraju kompoziciju. Obojani okvirići ne moraju slijediti stupac. Tekst može prekrivati sliku. Raspali slike koliko god možeš, svi smo mi djeca u duši. Uglati oblici ne moraju biti pravokutni, još manje jednakostranični.

Nemojte biti ukočeni okvirima i slijepo se držati svih mogućih načela vizualne estetike. Pravila su tu (i) da se prekrše. Elementi ne moraju biti i simetrični i uravnoteženi, razmaci ne moraju biti jednaki kroz cijeli dizajn, ritmička vizualna struktura i ponavljanje, s blagim naziranjem zlatnog reza nije univerzalno načelo individualnog dizajna. Ključ je u ravnoteži striktnog reda i potpunog kaosa. Optimiziranje, nijansiranje, črčkanje – ipak je to dizajn u svojoj srži. Tamo gdje je prisutno poravnanje po širini, napravi potpuni kontrast vrijednosti elemenata po visini. Ako je više od 10% teksta naglašeno, svedi boje i fontove na minimum. I tako dalje.

I kada uništiš “kutiju”, onda se eventualno vratiš u zbilju, u one iste zidove – ovaj put sa saznanjem da ih bez problema razbiješ.

- Bruno.

20
Apr

Za što si specijaliziran? Paaa… za sve?

Često u razgovorima sa (nažalost) nezaposlenim frendicama čujem bizarne, na kraju i presmiješne priče o oglasima za posao; tipa – ‘tražimo vrhunskog slastičara, koji ujedno zna poljski jezik i češko staro pismo, ima oko i talent za fotografiranje hrane, i svoju opremu naravno’. Pitaš se pobogu, hoće li se doista pojaviti takva osoba, te koji je to individualac, a i srećković kada nije imao ni konkurencije, ili jest?!

Enivej, takav tip ‘zna sve – specijalizacije’ je kod nas sasvim normalan i tražen. Premalo tržište i premalo poslova, a poslodavac bi da se posao vrhunski obavi, da plati – ako bog da nikad ili što kasnije i manje moguće – no, to nije moja tema, niti specijalnost ;)

Nemam ništa protiv šireg znanja, što više, to bolje, zašto ne! Problem nastaje kada se dogodi da od svih stvari koje poznaješ/radiš, niti jednu ne uspiješ skroz izučiti, i postati ‘master’. Jer jednostavno ne stižeš. Toliko je toga što bi htio i/ili  moraš da vremena i prostora za specijalizaciju jednostavno nema. Ponekad mi se čini da bi bolje bilo znati samo jedno ali u potpunosti, a opet s druge, fora je znati i mnogo toga, pa makar bar onoliko koliko stigneš. A priroda posla mi i je takva, da skoro svaki dan učim i otkrijem nešto novo, pa sam i hepi kad to savladam, dokažem si da mogu.

Osobito se sjećam razdoblja kada sam kao jedina grafička dizajnerica radila M&B magazin. Taj posao uključuje mnogo toga – obrađuješ i prilagođavaš fotografije, uređuješ vizual pojedinih tema, posebno se baviš samo naslovnicom koje je bitna jer ona će se prva uočiti na kiosku, pa prilagođavaš teme potrebama oglasa, pr-ova, i svega što se u njemu mijenja u samom hodu jer je to jednostavno tako. Uglavnom si u gužvi, strci jer treba sve te tekstove na kraju  još jednom ispravljati sa novinarom, urednikom…eventualno mijenjati teme u zadnji čas. Uglavnom, skupi se toga da ti glava gori :) Ali na kraju kao finale magazin odlazi u tisak. I kada su svi zadovoljni možeš odahnuti i osjećaš zadovoljstvo učinjenim.

Često si dan kasnije pomisliš, ‘a mogla sam bolje riješit onaj vizual’, ili ‘da sam barem stigla sliku drugačije izrezati’ ali gotovo je. A onda ti dođe pohvala i to iz same glavne izdavačke kuće M&B magazina, dragih nam Engleza, a u mail-u stoji kako im se jako sviđa novi broj, kako je naslovnica prelijepa (što je doista i bila :)) i da svaka čast našem grafičkom TIMU na tome. A ti sjediš i smiješ se jer grafički TIM si samo ti, jednina ali totalno. Dok kod njih sjede ljudi koji su zaduženi samo za obradu fotografija, drugi vjerojatno za biranje boja itd., pomisliš si kako je privilegija danas u grafičkom poslu biti specijaliziran. A opet, nakon ovakve pohvale, sretan si da sve to znaš sam napraviti. Ok, nećemo se zavaravati jer će i kolege iz firme vjerojatno čitati ovaj blog ;) – jasno da ti tu i tamo kolega grafičar/dizajner sa susjednog stola pomogne ako zatreba, pitaš šefa za mišljenje ako nisi siguran ili nešto ne znaš, ali zato se niti ne očekuje da ćeš biti super u svemu, već da imaš želju i potrebu za novim znanjima i izazovima koje ćeš moći ukomponirati u ono već stečeno.

Na kraju krajeva, pa i ovog bloga, rekla bih: uči, radi, razvijaj se, nikad ne znaš kada će ti tvoj interes za češko staro pismo, znanje poljskog zbog kojeg su ti se rugali u školi, talent za pravljenje kolača ili strast prema hobi fotografiji za koju si od prve plaće kupio svu opremu i zatrebati.

- Irina.

1
Apr

Zašto je dizajn važan?

Često odem do dućana s proizvodima za osobnu njegu, imam profesionalnu deformaciju da volim gledati pakiranja tj dizajn istih. Zateknem se ponekad u situaciji da od silnih boja, razigranih fontova i silnih elemenata na pakiranjima ne znam čemu taj proizvod zapravo služi. Je li to šampon, gel za tuširanje, regenerator, mlijeko za tijelo?

Da li vam dizajn proizvoda znači i koliko? Previdite li ga kad kupujete neki proizvod, omiljeni časopis, kremu za ruke, novi gel za tuširanje? Čest je stav potrošača da im je sadržaj bitniji od ambalaže (u zadnje vrijeme nažalost i cijena), ali dizajn svakako utječe na odabire, čak i ako ga ne primjećujete aktivno.

Namjena dizajna nije da zamijeni sadržaj, već da vas dovede do njega. Da vas namami da posegnete rukom. Dizajn je taj koji privlači vašu pažnju i vodi vas do pravilnog odabira proizvoda ili pravilnog konzumiranja sadržaja. Na primjer, dizajneri s urednicima časopisa provode nebrojene sate u osmišljavanju izgleda stranica, rubrika, rasporeda oglasa, PR članaka, trudeći se iz broja u broj usmjeriti čitatelje, olakšati čitanje i pretraživanje sadržaja. Možda ne primjećujete aktivno naš rad, ali dobar časopis ima i dizajn koji vam odgovara.

Good_Design_R

Volite li isprobavati nove proizvode za njegu tijela, lica, kose? Dizajneri koji rade na osmišljavanju pakiranja provode enormne količine vremena (ili bi barem trebali) na ispitivanje što će na tom pakiranju privući kupca da proba baš taj proizvod. U dućanima je ogromna ponuda, wobbleri i ostali promotivni materijali iskaču sa svih strana pa kako se odlučiti? Prvo gledamo da li nam paše tip proizvoda (za naš tip kose, kože…), gledamo cijenu a pritom definitivno ne ignoriramo njegov izgled, tj dizajn pakiranja. Zapravo, to je prvo što će nas privući.

Proizvodi za djecu mame crtanim likovima, zaigranim fontovima i bojama, za bebe rozi, svijetloplavi i blijedožuti a proizvodi za muškarce su naravno ozbiljno sivi, tamnoplavi ili crni jer takvi smo mi očito! Skuplji proizvodi ističu svoju ekskluzivnost nekim elegantnim zlatnim detaljem, lijepim ravnim fontom te čistim dizajnom. Manje je više, kažu :) Primijetit ćete da skuplje kreme za lice dolaze u bijelim pakiranjima sa zlatnim ringom oko poklopca :)

Možda bi ste rekli da su dizajneri mađioničari kad znaju točno što kupac želi! Ne, daleko je to od istine. Ali, dobar dizajner će znati privući kupca. Kako? Pa na najjednostavniji način – staviti sebe u ulogu kupca! Što bih ja htio vidjeti na polici, što bi me privuklo i potaknulo na kupnju?

Ja sam nepopravljivi vizualni tip i padam na dobar dizajn. Kupim često i proizvod koji mi i nije najpotrebniji jer mi se eto svidjelo pakiranje a možda mi baš ta nova krema za ruke i zatreba. Naravno, obično je uopće kasnije ne iskoristim u potpunosti ali zato moja supruga ima krema na bacanje!

Takav sam i u svom poslu, kreativi… Obožavam napraviti dobar dizajn, vidjeti ga kasnije u dućanu/novinama/billboardu/videu i uvjeravati kolege da je ona linija od 3 mm baš dobro sjela ispod potpisa. Zakon mi je vidjeti super dizajn od kolega dizajnera, shvatiti njihov dizajn i reći “ovo ima smisla” ili “ovo je vrhunski, da sam se barem ja toga sjetio” ;-) Volim jednostavan dizajn, čist i prozračan. Ravne, sanserifne fontove, elemente u ravnini s tekstom i ne više od dvije eventualno tri boje na dizajnu. Dosadno? Možda. Ali pregledno i učinkovito. Vjerojatno jer sam flegmatik pa me višak boja i elemenata zamara :D I dizajn mi je važan u svakodnevnom životu, i ne samo na poslu. Sigurno i vama, samo to još ne znate.

- Slaviša