bruno basta

17
Aug

Print VS Digital

…plus kratka lekcija o održivijem mediju i pokušaj odgovora na široko poznato pitanje: Jesu li digitalni mediji “lošiji” od tiskanih, po pitanju okoliša?

Javno mišljenje pokazalo da je zabrinutost okolišem u izmjeni rasta i pada s aspekta ekonomije, dok je u sigurnom rastu ona o korištenju papira i printanju.

Tu zabrinutost najbolje opisuju potpisi u podnožju sve više e-mail poruka: “Razmislite o okolišu prije nego što isprintate ovaj e-mail”. Iza toga se kriju na prvi pogled dobre namjere, poput poziva za plaćanje bez papira i pomoć pri očuvanju drveća – takve poruke stvaraju prividnu dilemu* i predstavljaju iznuđen izbor** koji može ostvariti neželjene posljedice.

*dilema: “Koristeći papir za printanje e-mail poruke ili za stanje na računu svjesno ugrožavam okoliš, uništavam šume/drveće”

**izbor: “Prestanite koristiti papir ili osjećajte krivnju i budite licemjeran

Pretpostavlja se da su digitalni mediji podobniji za očuvanje okoliša, te da su tiskovine negativne. No je li moguće da “digitalno” ima veći utjecaj na okoliš i predstavlja veću prijetnju stablima, rijekama, pčelama, nego što to ima papirna industrija i printanje?

Priča o održivim medijima je “loše vijesti/dobre vijesti” priča. Loša vijest je da je javna zabrinutost za šume i okoliš opravdana. Dobra vijest je da se budućnost održivosti počinje ostvarivati kroz utjecaj životnog ciklusa i tiskanih i digitalnih medija.

Istraživajući faktore za i protiv, naišao sam na informacije koje definitivno ne idu u prilog digitalnim medijima. Naime, tehnologija digitalnih medija koristi nezanemarive količine energije iz velikih industrijskih postrojenja, koje vrše određen utjecaj na globalno zatopljavanje. Greenpeace procijenjuje da će do 2020. godine baze/centri podataka zahtjevati više električne struje nešto što trenutno koriste Francuska, Brazil, Kanada i Njemačka zajedno. Ono što se manje zna jest da površinsko rudarenje ugljena (Mountaintop removal mining) stvara velika krčenja šuma, gubitak bioraznolikosti i zagađenje voda tekućica. Računala, mobilne mreže i centri podataka su povezani s uništenjem od oko milijun četvornih kilometara šumskih područja u SAD-u. Znanstvena istraživanja pokazala su da su površinski rudnici krčili enormne količine listopadnih šuma, te ubijali životinje u tekućicama i uništavali biljni svijet.

Takvih rezultata istraživanja je sve više i više, te je određenim udjelom netočno da se tiskovine i papirna industrija prikazuju kao “ubojice” drveća, dok digitalni mediji glase za “ekološki podobnu” alternative.

U razvijenim zemljama, snaga i električna energija papirne industrije je dobivena iz obnovljive biomase održivo uređenih šuma. S druge strane, ovisnost tehnologije digitalnih informacija o ugljikom-pokrenutoj energiji koja se dobiva površinskim rudarenjem ostaje nezabilježena.

Ako marite za okoliš i zdravlje šuma, trebate postati informirani o izvorima energije koje koriste i digitalni i tiskani mediji. Stoljećima prije, globalno usvajanje papira i tiskanja rezultiralo je onime, što se pjesnički rečeno navodi “krajem mračnoga doba”, dolaskom renesanse i poboljšanjem našeg života. Nova revolucija, u ovom slučaju prisvajanje održivog printanja i digitalnih medija može još jednom promijeniti naš svijet i pomoći nam pri obnovi okoliša. Ipak, ako ćemo dopustiti sami sebi da se uvučemo u upitne dileme i donošenje sforsanih odluka, ona (i dalje maglovita, nedorečena) zabrinutost za opstanak prirode i našeg okružja uskoro će postati neugodna stvarnost.

Moje osobno mišljenje jest da u današnjem svijetu, usporedba papirnog i nepapirnog nije zahvalna usporedba.

Utjecaj izmjene elektronskih podataka širi se daleko izvan sfere pisaćih strojeva, tiskarskih strojeva i samog papira. Papir je danas samo dodatak smanjene primjene prezentiranja. Sve se to dogodilo odjednom, ali nema povratka natrag. Ekonomski sustavi posve su ovisni o elektronskim informacijama. Ne brinem se baš za printanje, jer to rijetko i radim. Ako nekome želim poslati informaciju, tekst ili upute – pošaljem mu to u digitalnom obliku. Djelomično sam osviješten o trošenju energije digitalnih medija. Ipak, mislim da povratkom na papir nećemo puno promijeniti stanje. Možda pravo rješenje leži u nekim budućim smjernicama o energetici koja će zamjeniti problematični ugljen nekim novim izvorom. Nuklearnim? :)

- Bruno.

28
Apr

Van kutije

Opaska: ovaj tekst se odnosi na izradu individualnog dizajna, ili dizajna-za-klijenta koji daje punu slobodu dizajneru. Da, sigurno, ako takvi uopće i postoje :P

Kako se populariziran (i turboisklišeiziran) izraz Out of the box može upotrijebiti u svakoj sferi društva, ovdje ću pokušat prikazati osobno (i dakako, dizajnersko) stajalište istoga.

Zadnjih mjeseci/godina/desetljeća svjedoci smo mnoštva samoniklih, neovisnih i individualnih produkata serviranih iz ruku industrije dizajna. Razvoj medija i zaluđenost njima omogućili su sve veću, samorastuću količinu web stranica, blogova, društvenih mreža i servisa, interaktivnih web medija, pa čak i sve raznovrsnije ponude tiskovina (koje se bore s vlastitim minućem). Ono što je zanimljivije, većina nabrojanog je u mogućnosti prosječnog pojedinca bilo koje dobne skupine, neovisno ima li iznadprosječno geekovsko-programersko-dizajnersko znanje ili ne.

Štoviše, pojedinac ima punu slobodu derivirati vlastiti život u, recimo, svoj website. Ne samo sadržajno, nego i grafički. Vremena u kojima ovisimo o nekoliko opcija i definiranih templateova polako odlaze.  Dovoljno je posjedovati fotić ili kameru ili skener, imati omiljen font i boju i, naravno, želju. Takav dizajn uključuje realistične motive svakodnevnog života, poput rukom nacrtanih oblika, (besplatne!) neobične fontove i slike (zahvaljujući porastu besplatnih neobičnih galerija fontova i slika), uzorke papira i materijala odjevnih predmeta, organske teksture, črčkarije i skice… To i nije veliko iznenađenje, s obzirom da navedeni elementi uspješno kombiniraju osobnost i zanimljiv dizajn tamo gdje fail-aju svi oni bezlični, blješteći, kvazi-3D gumbi, animacijice, comic sans font, te sve moguće utvare pretpovijesnih web stranica i web servisa i njihovih sučelja (poput starog Myspacea, MSN-a i Yahoo-a). Osobni dizajn mora biti osoban i vrlo friendly, ali i dostavljati čovječnu komunikaciju sadržaja u karakterističnom rješenju.

Out-of-the-box dizajner čak ni ne mora imati idejnu strukturu i kompoziciju “projekta” kojeg želi ostvariti, već se može osloniti na svoju spontanu kreativnost, jedinstvenost i oku privlačan kaos. Svako razbijanje okorjelog, određen-broj-stupaca i sadržaj-ispred-grafike standarda je dobrodošlo.

Tako sam si ja uzeo u zadatak: u četiri slijeda izraditi layout članka (u ovom slučaju tiskovine, premda isto vrijedi i za web platforme), od onog strogo definiranog, sve do razigranog i živahnijeg pristupa dizajniranju.

blog3

Neću navoditi što sam napravio niti zašto sam to nešto napravio, iz dva razloga. Prvi bi bio spontanost prirode ovog zadatka – nisam razmišljao uopće, jednostavno sam se poigravao s vizualnim elementima, primičući u prvi plan one koji su kompleksniji i upečatljiviji, od onih, jelte, “drugih”. Drugi razlog je ohrabrivanje šačice dizajnera (i onih koji se tako osjećaju) da izađu iz kutije definiranih korita i margina. Na slici se ne mora nalaziti cijeli motiv, dovoljan je detalj. Nemojte se bojat ljudima rezati glave, nije sve u glavi. Ne bojte se ni praznina, jer one mistificiraju kompoziciju. Obojani okvirići ne moraju slijediti stupac. Tekst može prekrivati sliku. Raspali slike koliko god možeš, svi smo mi djeca u duši. Uglati oblici ne moraju biti pravokutni, još manje jednakostranični.

Nemojte biti ukočeni okvirima i slijepo se držati svih mogućih načela vizualne estetike. Pravila su tu (i) da se prekrše. Elementi ne moraju biti i simetrični i uravnoteženi, razmaci ne moraju biti jednaki kroz cijeli dizajn, ritmička vizualna struktura i ponavljanje, s blagim naziranjem zlatnog reza nije univerzalno načelo individualnog dizajna. Ključ je u ravnoteži striktnog reda i potpunog kaosa. Optimiziranje, nijansiranje, črčkanje – ipak je to dizajn u svojoj srži. Tamo gdje je prisutno poravnanje po širini, napravi potpuni kontrast vrijednosti elemenata po visini. Ako je više od 10% teksta naglašeno, svedi boje i fontove na minimum. I tako dalje.

I kada uništiš “kutiju”, onda se eventualno vratiš u zbilju, u one iste zidove – ovaj put sa saznanjem da ih bez problema razbiješ.

- Bruno.

9
Oct

Kreativna blokado, odlazi!

brainstormNebrojeno puta smo se moji kolege i ja našli u nezavidnoj situaciji kada klijent traži naše usluge, naše ideje i kreacije, dok je u isto vrijeme naš kreativni pogon jedna velika tabula rasa. Ne mora čak biti ni pritisak-situacija, ne mora ni postojati ikakav deadline. Jednostavno kad ona jedna jedina, najjedinija stvar za koju smo zaduženi (koju više-manje i živimo), nikako ne uspjeva. Kad mozak vrluda bespućima epskog dubokoumlja, kada postanem siguran da će ideja svaki čas doći, već je tu iza ugla… pa kad se ispostavi da ipak nije iza ugla. Kao ni iza sljedećeg ugla, kao ni iza ikojeg ugla na ovome svijetu ili u mojoj mašti. Onda nastupa pritisak, nervoza. Potom shvatim da trebam udahnuti, možda prošetati, okrijepiti se, podmazati kreativne kanale, shvaćajući da je stres posve nepoželjan i da je sve samo u mojoj glavi.

A ipak, i dalje ideje nema, tabula rasa je poprimila nijanse sivoga, i onda stiže drugi val nervoze.

Ono kada promatram taj ekran, on promatra tebe, ne znaš s koje se strane nalaziš. Filozofija postojanja, egzistencijalni razlozi i njihovo shvaćanje. Izmislit ću i ultimativni lijek za sve bolesti ovog svijeta, ali ideja za vizualni segment projekta nikako da sine.

Pri surfanju i traženju rješenja ovog nezgodnog problema, ali i na temelju konzultiranja s kolegama iz (šire) struke, ali i putem podražaja onog reptilskog, iskonskog dijela mozga koji na vlastiti način traži izlaz iz krizne situacije – nakon svega toga, došao sam do nekoliko potencijalnih “inspiranata”.

U nekolicini slučajeva, dovoljno je prosurfati web stranicama nekih lokalnih, manjih, obrta; ili prolistati kataloge pokojih većih trgovačkih lanaca za špeceraj. Time se inspirirate kako ne napraviti ideju i/ili dizajn.

Ako ipak niste toliko zlobni, jedna od preporuka jest domoći se raznoraznih papira, slika i fotografija koje ne trebate, stranica novina i časopisa. Pritom oboružati se škarama i izrezivati elemente po nekakvom svojem (po mogućnosti podsvjesnom) nahođenju. Izrezane oblike tada treba postavljati u takozvani kolaž, dajući posve novo (sadržajno i vizualno) značenje materiji. Ponekad naprosto rad s rukama može potaknuti kreativne sokove u vama.

Jedna od dosjetka jest i ona da zamijenite medije na kojima započinjete ostvarivanje svojih ideja. Recimo, ako prvotno skicirate ideju na papir a tek onda u računalni program za dizajniranje, jednostavno ovaj put započnite sa softwareom. I obratno. Isto tako, obrnite način na koji osmišljavate i realizirate svoje dizajnerske ideje: ukoliko prvo (kao većina) započenete izradu dizajna postavljajući vizualne elemente, a tek onda sadržaj – probajte započeti prvo sa sadržajem, te ga “obujmiti”, dodavanjem vizualnih elemenata.

Nije na odmet napraviti spontani redizajn već postojećeg dizajna. Svi mi dizajneri smo tu i tamo imali odbačena idejna rješenja, koja smo smatrali odličnima, ali jednostavno nisu bila klijentov “par čarapa”. Probajte iskopati takve radove iz naftalina, i izradite posve novu realizaciju, iz nove perspektive.

I za kraj, uvijek se dobro što više informirati o klijentu, tvrtci i sadašnjem vizualnom identitetu za koji radite projekt. Kako su stigli do ovoga što sad jesu? Što znači ime njhove trvtke? Što je prvi proizvod ili usluga koju su napravili? Ponekad se upravo takvo “kopanje” u dubinu može pokazati kao dobar lijek za nove ideje i kreativnost.

Ako i dalje imate problema s idejama i kreativnim sferama – javite nam se. Mi ćemo odraditi to za vas. Ne odraditi, to je pregruba riječ. Mi to ipak živimo, a tek onda radimo.

 

Bruno