Osjetno se grad probudi svako proljeće, u ljeto skroz poludi.

Kreće hrana za sve audio-vizualne kreativce, zaljubljenike u umjetnost i dizajn, street art, out door henganja, open air kina, brojnija druženja. Bez obzira što jesen više štujem po koloritu, proljeće daje onaj neki dobar švung, nove ideje, inspiraciju, neka unutarnja i vanjska čišćenja kreću, topliije je i sunce više ne grize.

Više ti se mingla i svake godine si mislim, da mi je moj klon ili dva, pa da ja čilam u kinu Tuškanac pod zvijezdama, a jedan klon brije na nekoj radionici Art-parka, drugi po Ljetu na Štrossu i Dvorištima luta, treći gradske izložbe obilazi, četvrti je na svakojakim dvorišnim il SC koncertima, peti sve to zapisuje i inspirira se, a šesti, e on doma posprema i kuha, dobro i odmara između 😉

Zato, bez klona ne stignem sve popratit, ipak sa godinama stigne i proljetni umor uz to. A počinjem sve više sličiti šestom klonu, al bez one ‘pospremanje i kuhanje’ aktivnosti. Sve u svemu, zavirim rado i uvijek, ako se sve zvijezde sa planetama dobro poslože 🙂 Vrtim film unazad dok ovo pišem i krećem od travnja, kad sam se i ja počela budit. Prvo se dobro čovjek razbudi planiranjem nekog željenog puta, po mogućnosti van, khm, lijepe ove naše. Pobjeć odavde na bar vikend bi trebala biti redovita aktivnosti, koja se liječnički prepisuje. Osim što razbistri glavu, odštopa mentalni frustra filter, radi od tebe i radoznalog čovjeka, osviještenijeg, razgibava mentalne vijuge, budi kreativca u tebi, inspirira sva naša čula ljudska. Bookiraš i prvi švung je otpočeo 🙂

Zarola te svibanj u kojem počinju pripreme za Tjedan dizajna.

Ove godine je bio održan umjesto u Laubi, koja je bila oookej, na meni puno boljoj lokaciji, centralnije, iza tehničkog muzeja Nikola Tesla. Stilski zanimljivije, velike hale starog i napuštenog centra, koje se pretvorilo u halu izložbi, prodajnih štandova, koncept soba, prostora za radionice i predavanja. A kad se grlo osuši i noć se spusti, imaš prizmeno veliko dvorište, sa šankovima, mjuzom, zonama čilanja i planski ukomponirane igraonice za klince. Jer nije to samo dizajn fest za ‘profiće’, već prostor za druženje i uživanje. Kako za velike, tako i za male, a bogmeć i omiljene mi pse. Za njih je tamo bio i stari kiosk, pretvoren u kul prostor za henganje. Skoro se i ja ubacila u njega jer su psi naravno po vani jurcali. S obzirom da na predavanjima nisam bila, a klon dva je spavao, ostali glumili nemam pojma šta, zavirila sam tamo za vikend. Prvo u šareni obilazak štandova i ponude, koja je bila super, sretneš neka poznata FB lica, a snimiš i poneka nova zanimljiva. Još da novčanik radi zajedno sa mojim srcem, imali bi svašta nečega više u stanu. Izložbe su bile vrh, šta od slikarskih, do ilustracija, skulpturi i instalacija. Zanimljivih koncepata, ideja, novokomponovanih proizvoda. Dvorište je davalo šarma zanimljivih klupica, zelenih brežuljaka, za staro i mlado. Svaka čast za ovogodišnju organizaciju, baš je bilo europski šik. Nek dogodine ostalo na istom mjestu, sa bar jednako dobrim izložbama, prodavačima ako ne i boljim.

Redoviti vizualan zabavljač je u lipnju i Dizajn distrikt.

Oživi jedan dio gradskog centra koji svojim šarmom ionako mami poglede ako tražiš lijepe naše zgrade, zanimljive lokale, dućane, prozore i fasade. Proteže se na više lokacija ulica, i više daje distriktu neki ljetni ugođaj, oživi zapuštene prostore, daje priliku svima da tih dana nešto posebnije i drugačije stvari okom doživi. Bilo komad dizajnerskog namještaja, keramičkih tekstura, parkova, samih prostora ili krovova nebodera, štandova.

Jedan meni od zanimljivijih događaja ove godine je bio koncert na balkonu Pulsar arhitektonskog biroa, benda Ljetno kino. Osvijetljen raznobojnim svijetlima, se simpatično isticao u sivoj zgradi – klasičnoj boji nažalost našeg grada :/ Uz ljetni, opušteni zvuk s balkona, i interakciju sa publikom je baš dao poseban čar toj večeri. Muvajuć se prolazima, starom vojnom bolnicom, imao si prilike vidjeti mnoge zanimljive koncepte i izložbe, i nezaobilazno rashladiti grlo i dušu, a novačanik riješit viška papirića zvanih novaca kojom zanimljivom kupovinom. Ja ubola ‘House of pain’ ploču, za starog drugara, vinyl kolekcionara. Cijeli taj vikend si mogao lutati i otkrivati Martićevom i susjed ulicama, ili na krovu Vitićevog nebodera uživati u pogledu i koncertu.

No svemu dobrome dođe i kraj, pa tako i dizajn festivalima. Svakako za navirnut se i iduće godine. Šteta što kod nas nema uvijek takvog jednog umjetničkog kvarta, koji kroz cijelu godinu radi, izlaže, izmišlja, raste, šareni kuće, pa briše, slaže instalacije, ruši, poziva na nove ideje i projekte, daje svima priliku da budu dio toga.

Nekakav ‘živi kvart’, da diše, stvara, poziva, otkriva i našu maštu razvija. Do tad, uživajte u živom, kasnoljetnom gradu.

Irina.

 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

en_USEnglish
en_USEnglish