Uncategorized

13
Jul

Znamo li uopće komunicirati?

Svi govore kako je u životu važno znati dobro komunicirati. Komunikacija je prijenos misli, želja ili ideja između sugovornika, prilika da ostvarimo svoj cilj, ne napravimo ništa ili se zakopamo za sva vremena i zatvorimo vrata poslovnom partneru, prijatelju, partneru.…. Na komunikacijskom putu nailazimo na  razne prepreke i šumove. No jesmo li ih svjesni ?

Samo na površnoj razini komuniciranja razmjenjujemo informacije ili komentiramo neka opće poznata zbivanja. U bliskijem razgovoru dotaknut ćemo se  intimnijih temama i svojih osjećaja. Cilj komunikacije trebao bi biti u širem smislu riječi nastojanje da se približimo  jedni drugima i bolje razumijemo. Komuniciramo misli, osjećaje, želje i stavove no zapravo komuniciramo svoje vlastite vrijednost, sve što mi jesmo. U svakom momentu komuniciramo sebe, svoj svjesni, ali i nesvjesni dio.

Osim riječima (na sadržaj otpada samo 7% komunikacije), mi čak 93% komunikacije odradimo neverbalno i vrlo često nesvjesno. Komuniciramo našim postupcima i djelima. Važno je naučiti komunicirati s drugima kako bi se osjećali ugodno s njima, ali i oni s nama. Naglašavam riječ ugodno  i upravo u tom dijelu već dugo vremena uočavam da uz sve moguće komunikacijske škole i pravce, edukacije, stručnjake koji se bave upravo načinom komuniciranja kroz razne segmente zapanjujuća većina ljudi postaje sve okrutnija u međusobnoj ili javnoj komunikaciji, komunikacija postaje neugodna. Vidi se to na svakom koraku, od blagajnica u shopping centrima, poslovnih sastanaka, političkih i javnih istupa tzv. komunikacijskih stručnjaka. U doba otvorenog medijskog prostora strah me zaviriti na društvene mreže gdje si samozvani gurui dopuštaju ne samo komunicirati o temama u kojima imaju minimalno znanja, već otvoreno iznositi, etiketirati i blatiti  druge ljude,  koje često i ne poznaju. Živimo u doba komunikacijske agresije uz otvoren prostor da se javno obraćamo bilo kome i pričamo o bilo čemu. Društvene mreže otvorile su vrata neznancima, nepoznatim prodavačima snova da vam direktno serviraju svoje istine, nerijetko u potpunom neskladu sa zdravim razumom. Poslovni sastanci povremeno postaju pozornica egocentričnim glumcima. Ne komuniciramo, gledamo predstave. Činjenica je da je to moguće jer ljudi jednostavno ne propitkuju, ne razmišljaju i ne traže dublje značenje komunikacije.  I zato nemojte samo slušati. Nemojte pristati biti dio mase koja se već duboko uvukla u vrtlog neznanja i manipulacije. Stanite u poziciju promatrača: gledajte, zapažajte, promišljajte postavljajte pitanja. Otkrijete pravu istinu iza riječi ili postupaka. Budite uljudni i očekujte isto to od drugih.  A što se verbalnih nametljivaca tiče, oni vam otkrivaju sebe. I dobro je znati, ne s kim, već s čim imate posla. Komunikacija je doista sve, zato iskoristite njenu moć gledajući i spoznajući svijet u kojem živimo i pronađite pravo mjesto za sebe.

- Vesna.

4
Jul

Pilates lopte su zakon

Da, da.. svi znamo kako to ide kod jednog studenta komunikacije. Ljeto znači-praksa.  Kod mene je to ovako izgledalo:
Step 1- studomat
Step 2- prolistaj na brzinu listu ponuđenih agencija
Step 3- klikni- (dhar media)

 

Dolazim na praksu, mislim si:

- „Tea, imaš mjesec dana za praksu i za faks, možeš ti to?“

- „ Ma mogu!“

Zvonimirova 66, prolazim kroz napadaj treme na stubištu.

Ali, ništa strašno.

Ulazim u agenciju:  tamo svi veseli nasmijani ljudi + dobijem mentoricu Adelu koja je studentica. Ona jako dobro zna da je 6. mjesec stresan za jednog studenta.

Super, mogu početi!

 

Adela mi je sve objasnila i zadala poslove koje ću raditi sljedećih mjesec dana. Sad je sve lakše.

Upoznajem se s radom, čitam, slušam interne razgovore i životna iskustva zanimljivih ljudi s kojima dijelim ured.

Sjedim na super udobnoj stolici, ali ne mogu ostati mirna i skoncentrirana, u glavi mi sviraju bubnjevi koji su sve glasniji i glasniji, a ja počinjem biti hiperaktivna jer sam započela dan sa  previše  kofeina… vidim pilates loptu!

-„E, mogu ja malo uzet’ ovu loptu i sjediti na njoj?“

„Da, da, naravno“, odgovara mi divna Irina svojim uvijek predivnim veselim glasom. Sjednem na loptu… savršeno! Odmah počinju priče da su te lopte super i za držanje, i za koncentraciju a i na kraju svega, zabavno je.

Mogu početi, sve je spremno… raditi u ovoj agenciji je pravo zadovoljstvo!

Dani prolaze, kombiniram posao s faksom, puna sam energije i koncentracija mi je na nivou! Jedino mi malo fali sna, velika sam spavalica, znalo se dogoditi da se večer prije zalomila koja piva više nakon položenog ispita.

 

Lekcije iz Social Media marketinga.

Najvažniji dio mog rada s Dhar mediom ipak je – rad na društvenim mrežama.

Društvene mreže su nova javnost, agora, politički i kulturni ‘trg’ na kojem se razmjenjuju mišljenja pripadnika digitalne generacije, ali i svih ostalih… U drugim se sredinama rad na društvenim mrežama dijeli na više grana, ali u Hrvatskoj je sasvim dominantan Facebook. Zato na ‘FB’ radimo najveći dio komunikacije. Naučila sam kako osmisliti i ‘srediti’ vizualni sadržaj za objavu na Facebooku, i na ispravan način ga ‘plasirati’. Sve sam to saznala – kroz praksu, jer me je mentorica odmah ‘bacila u vodu’ i uključila u rad, naravno pod svojim nadzorom.

Imala sam priliku bolje upoznati Gregora Blažica, kreatora Beachrex projekta (moj naziv za njega King of the Beach). S njime sam obavila intervju za stručni magazin Brend kultura. Čovjek koji ostavlja karijeru iza sebe, krene na putovanje s ciljem da prikupi sve podatke o plažama diljem svijeta kako bismo jednim klikom mogli pronaći idealnu plažu i saznati cijeli njezin sadržaj. Naučila sam, također, kako su Slovenci super za intervju, pristupačni i jako, ali JAKO dragi!

Na kraju shvatiš da je praksa u biti super stvar (k’o i pilates lopta). Nađi sva blaga interneta, istražuj, nauči, prilagodi se situaciji maksimalno i iskoristi do kraja ono što ti se nudi.

Ovo je početak jednog dugog i zanimljivog putovanja!

10
Nov

Pet godina Dhar medie


Pet godina Dhar medie
Godine Dhar medie
Obojale su naše poslovanje
u svakakve boje.
Iako je trebalo hrabrosti,
Nisu samo Slavišine i moje.

Neke malo tamne, neke sive,
No, mnoge svijetle
Što nadom boje
Da će sve što radimo
Biti naše, a ne moje ni tvoje.

I evo, Dhar media i sve ideje
već pet godina ponosno stoje.

- 09.11.2014., Lea Brezar

9
Oct

Kreativna blokado, odlazi!

brainstormNebrojeno puta smo se moji kolege i ja našli u nezavidnoj situaciji kada klijent traži naše usluge, naše ideje i kreacije, dok je u isto vrijeme naš kreativni pogon jedna velika tabula rasa. Ne mora čak biti ni pritisak-situacija, ne mora ni postojati ikakav deadline. Jednostavno kad ona jedna jedina, najjedinija stvar za koju smo zaduženi (koju više-manje i živimo), nikako ne uspjeva. Kad mozak vrluda bespućima epskog dubokoumlja, kada postanem siguran da će ideja svaki čas doći, već je tu iza ugla… pa kad se ispostavi da ipak nije iza ugla. Kao ni iza sljedećeg ugla, kao ni iza ikojeg ugla na ovome svijetu ili u mojoj mašti. Onda nastupa pritisak, nervoza. Potom shvatim da trebam udahnuti, možda prošetati, okrijepiti se, podmazati kreativne kanale, shvaćajući da je stres posve nepoželjan i da je sve samo u mojoj glavi.

A ipak, i dalje ideje nema, tabula rasa je poprimila nijanse sivoga, i onda stiže drugi val nervoze.

Ono kada promatram taj ekran, on promatra tebe, ne znaš s koje se strane nalaziš. Filozofija postojanja, egzistencijalni razlozi i njihovo shvaćanje. Izmislit ću i ultimativni lijek za sve bolesti ovog svijeta, ali ideja za vizualni segment projekta nikako da sine.

Pri surfanju i traženju rješenja ovog nezgodnog problema, ali i na temelju konzultiranja s kolegama iz (šire) struke, ali i putem podražaja onog reptilskog, iskonskog dijela mozga koji na vlastiti način traži izlaz iz krizne situacije – nakon svega toga, došao sam do nekoliko potencijalnih “inspiranata”.

U nekolicini slučajeva, dovoljno je prosurfati web stranicama nekih lokalnih, manjih, obrta; ili prolistati kataloge pokojih većih trgovačkih lanaca za špeceraj. Time se inspirirate kako ne napraviti ideju i/ili dizajn.

Ako ipak niste toliko zlobni, jedna od preporuka jest domoći se raznoraznih papira, slika i fotografija koje ne trebate, stranica novina i časopisa. Pritom oboružati se škarama i izrezivati elemente po nekakvom svojem (po mogućnosti podsvjesnom) nahođenju. Izrezane oblike tada treba postavljati u takozvani kolaž, dajući posve novo (sadržajno i vizualno) značenje materiji. Ponekad naprosto rad s rukama može potaknuti kreativne sokove u vama.

Jedna od dosjetka jest i ona da zamijenite medije na kojima započinjete ostvarivanje svojih ideja. Recimo, ako prvotno skicirate ideju na papir a tek onda u računalni program za dizajniranje, jednostavno ovaj put započnite sa softwareom. I obratno. Isto tako, obrnite način na koji osmišljavate i realizirate svoje dizajnerske ideje: ukoliko prvo (kao većina) započenete izradu dizajna postavljajući vizualne elemente, a tek onda sadržaj – probajte započeti prvo sa sadržajem, te ga “obujmiti”, dodavanjem vizualnih elemenata.

Nije na odmet napraviti spontani redizajn već postojećeg dizajna. Svi mi dizajneri smo tu i tamo imali odbačena idejna rješenja, koja smo smatrali odličnima, ali jednostavno nisu bila klijentov “par čarapa”. Probajte iskopati takve radove iz naftalina, i izradite posve novu realizaciju, iz nove perspektive.

I za kraj, uvijek se dobro što više informirati o klijentu, tvrtci i sadašnjem vizualnom identitetu za koji radite projekt. Kako su stigli do ovoga što sad jesu? Što znači ime njhove trvtke? Što je prvi proizvod ili usluga koju su napravili? Ponekad se upravo takvo “kopanje” u dubinu može pokazati kao dobar lijek za nove ideje i kreativnost.

Ako i dalje imate problema s idejama i kreativnim sferama – javite nam se. Mi ćemo odraditi to za vas. Ne odraditi, to je pregruba riječ. Mi to ipak živimo, a tek onda radimo.

 

Bruno

28
Jul

Najbolji način za suočavanje s problemima je njihovo rješavanje!

Vrijeme leti… Još kao jučer se sjećam prvog telefonskog poziva prema turističkim zajednicama; trebalo je prezentirati ideju suradnje (a ne biti previše dosadna), zainteresirati ih i dogovoriti sastanak kako bi detaljno predstavili naš projekt Discover Croatia. I tada je krenulo… Lea i ja, energični tim kako nas je nazvala direktorica TZ Zagrebačke županije, krenule smo na sastanke po lijepoj našoj. Upoznale puno dragih i zanimljivih ljudi s kojima smo surađivali na I. i II. sezoni projekta, a upravo radimo i na III. sezoni.

Pripreme za tako velik projekt nisu lagane, ali su definitivno zabavne ukoliko volite svoj posao i ako ekipa, kao u našem slučaju, funkcionira složno i rješava sve probleme zajedno. DA, problema ima i mi se ne bojimo suočiti s njima!

fix-Microsoft-problems1 The best way to escape from a problem is to solve it Alan Saporta

Kako bi razumjeli o čemu se radi, zamislite sljedeće: istraživanje i prikupljanje preko 60-ak legendi ( iz samo dvije županije), suziti izbor na najbolje i najzanimljivije, a sve su zanimljive i originalne. Kontaktirati 20-ak turističkih zajednica te dogovoriti datume i mjesto snimanja u određeni sat, dogovoriti smještaj u odvojenim sobama za 11 ljudi usred sezone, ali u istom hotelu, svakodnevno organizirati ručak u drugom mjestu s autohtonim jelima, a da se ne meniji ne ponavljaju, s time da su od njih dva veganska ( da, neki nikad nisu čuli za riječ vegan), pronaći amaterske glumce i kostime za svaku legendu, pronaći vodiča za svako mjesto koji dobro barata engleskim jezikom, organizirati prijevoz na otoke i nazad, s time da linije voze samo par puta dnevno… Znači, koordinirati preko 100-njak ljudi na različitim lokacijama u određeni sat. Nemoguća ili ipak moguća misija?

Moguća je, samo je potrebno odbaciti predrasude, osuđivanja i druge emocije koje nas mogu dovesti do ludila i fokusirati se na bitno, a to je rješenje problema pa čak ako i back up plan propadne.

Jedna takva situcija nam se vrlo brzo dogodila. Vodič koji je znao cijelu priču o mjestu uz koje se veže legenda i koji je naučio scenarij, ujutro prije snimanja je javio da je bolestan. Druga osoba koja zna sve te informacije – ne zna engleski jezik. Sva sreća da naša pričljiva i spontana ekipa govori engleski, pa se naša Lea odvažila u ulozi vodiča-prevoditelja.

Još jedna od nepredvidljivih situacija je bila na Mljetu, gdje se snimanje odužilo, a trebalo je stići na trajekt na vrijeme. Da smo čekali zadnji po redu vožnje bilo bi upitno kada bi stigli u hotel i da li bi novinari stigli u miru napisati svoje blogove. I tako mi gledamo na sat: 15:00, 15:20, vrijeme odmiče, a mi smo na drugom kraju otoka i nemamo šanse stići na trajekt u 16 sati.  Pitanje koje se odmah nameće je: „ Što sad?“. Bilo je raznih prijedloga i obično je onaj najjednostavniji, najbolji. Odlučili smo uzeti slobodno popodne za odmor i kupanje te pronaći kafić koji ima Wi-Fi (uzmimo u obzir da je to otok gdje samo u nekim dijelovima imate telefonski signal) kako bi neki mogli i raditi. Kod donošenja odluka važno je imati na umu jedno pravilo: što manje kompliciranja i čvrst stav!

Dvanaest dana na terenManuelau sa ekipom od 11 ljudi, 5-6 legendi i lokacija dnevno, a na svakoj lokaciji različiti glumci, pitanje prognoze i vremenski odmaci, budite sigurni da će u nekom trenutku nešto krenuti po zlu te da će u tim situacijama biti uvijek različitih pogleda na stvari.  Bilo bi suludo očekivati da će sve poći glatko, zar ne? A i gdje je onda čar?

Svi veliki projekti kao što je naš koji svake godine ima drugačiji temu i organizaciju, dat će vam ogromno iskustvo i znanje, ali se morate pripremiti na strpljenje, improvizaciju i kreativnost. Potrudite se dati sve od sebe, budite fer prema sebi i drugima i nema nerješivog problema!

- Manuela

20
May

Busy being busy

“Busy being busy.” Volim ovu izjavu Robina Sharme koju smo imali prilike čuti na seminaru kojeg smo organizirali u veljači. Obožavam poslovnu komunikaciju jer toliko govori o našim organizacijskim sposobnostima, iako bi se zaklela da se mnogi neće s tim složiti. Sve smo u stanju pripisati okolnostima, čitaj obavezama kojima smo obasuti tijekom dana. Slažem se s time no postoji jedan trenutak kojeg nismo svjesni, a to je onaj kada odlučimo da ćemo preuzeti odgovornost i biti na raspolaganju, a ne stalno pod izgovorom da smo zauzeti.

Zašto to kažem? Zato jer sam se neki dan našla u situaciji “čekača” odgovora na moj mail. I ne samo na mail, već na sastanak i prezentaciju na koju sam potrošila dobra tri sata svog dragocjenog vremena, do kasno u noć. Ono što sam očekivala za uzvrat je bar jedno skromno “Ne.” Znam da su današnji menadžeri zauzeti, znam da su nam satnice prenatrpane raznim obavezama. No znam da sam i sama menadžerica jedne tvrtke. Cijelog odjela od 8 zaposlenih. Znam što znači dan pretrpan obavezama.  Iako bi vam bolje legao neki bolji primjer, vrati ću se na svoj radni dan, samo da dokažem navedeno.

Prije toga reći ću da je i Steve Jobs odgovarao na svoje mailove. Na svaki mail, iako ponekad samo šturo, sa jedno da ili ne. Ali je pronašao vrijeme i to radio. Danas to radi njegov nasljednik, jer zna da to ljudi cijene. I zna da je to znak poštovanja prema svakome tko nam pokuca na vrata.

To vam je kao da hodate po cesti i pitate nekoga za smjer, a osoba kojoj ste uputili pitanje prođe pored vas bez riječi, nakratko vas pogledavši. E tako to današnji menadžeri rade sa svojim mailovima. Iako je danas e-mail postao nužno sredstvo komunikacije mi ga zloupotrebljavamo kako želimo. “Ignorirat ću, jer me nitko ne vidi.” – ali vidi vas. Vidi vas ona strana na čiji mail niste odgovorili.

A sad malo konkretnih argumenata. Prilažem sliku jednog običnog radnog dana. Kao što vidimo tu je popis svih obaveza, nerijetko ostajem budna kasno jer u uredu ne vlada potpuni mir, distrakcija je mnogo.  No ono što uvijek radim bez iznimke, je da odgovaram na mailove. Pa čak i one naizgled nevažne i neprofitne. Prvo što učinim kad sjednem za kompjuter, a nekad to nije prije podneva, je da pregledam mailove. Odznačim pročitane, ili ako se ne stignem baviti s njima, odmah ostavim ih za kasnije. Nikad ne ignoriram. Da se razumijemo, moj radni dan traje 12 i više sati. Kad završim s poslom u uredu, često nastavljam doma.  Svoje vrijeme iznimno cijenim, pa time i tuđe.

Ako sam provela 3 sata stvarajući savršenu prezentaciju da mogućem klijentu sve o čemu smo razgovarali stavim na papir, onda očekujem da mi se na to odgovori. To je poslovni bonton.

Time završimo poglavlje koje smo otvorili. Prestajemo misliti da nam nešto visi nad glavom, jer nismo dobili povratnu informaciju. To je važno.

To govori o našim organizacijskim sposobnostima i sažeto je u onoj izjavi koju sam stavila u naslov. “Zauzeti smo svojom zauzetošću.”

Da ne duljim, shvatili ste. Pa kada nam se desi da nam netko drugi uzme posao, klijenta i realizira dobru suradnju dok mi menadžiramo svoje zauzeće :-), ne prestajemo se čuditi…

P.S.  Nakon ovog radnog dana stigla sam se javiti i studentici koja je lijepo zamolila da je primimo na praksu u našoj agenciji i ispričala joj se što nisam bila brža. S druge strane mog maila sjedila je djevojka koja se nadala jednom novom iskustvu koje će joj pomoći u potrazi za poslom. Pomoći mogu, to je ono što mi nikada nije teško. Pomogla sam odgovorivši na mail.

- Lea

12
May

Prvi dojam

Mnogo puta, surađujući na raznim projektima u koje Dhar media kreće ili pak u obnašanju svakodnevnih asistentskih dužnosti (komunikacija s klijentima i dobavljačima), moj posao budu telefonski razgovori s potencijalnim klijentima. I nešto što se može činiti tako nebitno kao kratak telefonski poziv, čini itekako veliku razliku. Ljudi pamte kako su se zbog vas osjećali, a osjećamo čak i onda kada vodimo naizgled beznačajne, kratke (telefonske) razgovore.

Ponedjeljak, 15:30, moj razgovor sa gospođom na viskokoj funkciji u jednoj velikoj zagrebačkoj tvrtci tekao je baš ovako: „ Dobar dan gospođo Blabla (prezime sam naravno izmislila jer bi možda gospođi bilo malčice neugodno bude li došla do ovog bloga). Talija Zadro pri telefonu. Prije nekoliko dana poslah vam mail…“

U pola moje rečenice slijedio je oštar prekid nimalo ugodna tona: “Nisam dobila nikakav mail.“

„U redu, kada već razgovaramo, da vam pojasnim – slala sam mail u vezi…“ pokušala sam nastaviti, ali ponovo neuspješno jer je gospođa uletila sa: „Pošaljite mi mail ponovo. Ne znam o čemu pričate.“

Pa kako bi i znala o čemu pričam kad ni ja iz ovih dijelova rečenica ne bi znala o čem pričam, jer su naprasno prekidane! I tako je razgovor završio.

Gospođa Blabla nije ni svjesna dojma koji je na mene ostavila. Ne razmišlja o tome. Vjerovatno nezadovoljna nekom životnom obiteljskom situacijom, zaposlenjem ili problemom koji je trenutno zaokuplja (potpuno suosjećam da se razumijemo) ostavila je na mene loš prvi dojam. Razgovor koji smo vodile odvijao se prije dosta mjeseci, a još uvijek ga se, zamislite, u tančine sjećam zbog osjećaja koje je u meni projicirao. Slika koju dobijete iz takvog jednog možda beznačajnog razgovora, slika je ne samo osobe koja je odgovorila na telefonski poziv, već i slika tvtke u kojoj ste zaposleni.  Slika je nivoa komunikacije koji se u toj tvrtci njeguje.

Na žalost, danas je stanje u Hrvatskoj takvo da su ljudi nezadovoljni poslovima koje rade zbog neadekvatnih primanja, ali sve češće i zbog međuljudskih odnosa  unutar kompanija – radi nedostatka razumijevanja (čitaj – empatije). I kada u poslovnom timu nedostaje empatije za drugoga (a ovaj primjer je primjenjiv na sve životne zajednice :-) ), razvijaju se loši međuljudski odnosi iz razloga što svatko brine za svoju stražnjicu ne mareći za osjećaje/potrebe drugoga. I onda se to itekako osjeti i izvan tima, tj. na van, u odnosu prema klijentima ili potencijalnim klijentima.

Kada je osoba u timu zadovoljna, kada osjeti da je drugima do nje stalo, kada osjeća pripadnost timu, dobivate motiviranog, lojalnog člana poslovne obitelji koji će jako dobro predstavljati tvrtku.

tumblr_mv3rz3u5cV1qgrha4o1_500Zadovljstvo tog člana će se osjetiti i u „sitnicama“ kao što je javljanje na telefonski poziv nekome tko možda trenutno i nema namjeru poslovati s vašom tvrtkom.

Meni je osobno veliko zadovoljstvo kada mi osoba s druge strane žice kaže „Kako ste vi ljubazni! Kako vam je ime?“. Znam da sam odradila dobro onaj prvi dojam za našu tvrtku. I sigurna sam da će se taj, kada prvi puta bude imao potrebe za uslugama koje može pružiti Dhar media, sjetiti načina na koji smo razgovarali.  Zato kad sljedeći puta budete razgovarali s klijentima, potencijalnim klijentima ili dobavljačima, pokušajte razgovarati kao s majkom, koju niste vidjeli jako dugo i koje ste željni. :-) Vaša tvrtka će od toga imati benefite. S vašom će tvtkom tada radije će poslovati nego s konkurentskom – jer će se osjetiti da vam je do ljudi stalo.

Ionako smo svi dio jedne velike obitelji – ljudske rase. Zašto se onda ne bismo tako ponašali jedni prema drugima? Kao da smo obitelj. Kao da si pripadamo. Kao da se volimo.

Svijet bi bio ljepše mjesto, ne mislite li?

Talija

28
Apr

Bitan je sadržaj

Dok razmišljam kako ću započeti ovaj blog, jedna osnovna misao mi lebdi iznad glave:

Ovo će netko čitati. Ovo mora biti zanimljivo, do kraja.

S tom mišlju započinje (ili bi barem trebao) svaki radni dan jednog community managera. Biti kreativan iz dana u dan, iz posta u post jedno te istog branda nije jednostavno. Kreativnost je karakteristika ili naučena vještina kojom svim volimo ukrasiti svoj CV. Zašto ne? Kreativan je uvijek dobro biti, u svakom poslu se sve više zahtijeva, bio netko bankar, ekonomist, kuhar, programer, dizajner ili community manager. Čini mi se da se taj epitet pomalo olako shvaća i da mu se ne pridaje dovoljno na težini i važnosti u svakodnevnom poslu. Naravno, ako ti je posao da svaki dan moraš osmišljavati nove dizajne ili tekstove – plaćen si da budeš kreativan, milom ili silom. Svi koji se time bave znaju da ideja ne dolazi na 3,2,1 – sad, već je potrebno  određeno iskustvo, konstantno istraživanje i surfanje svega i svačega nebi li doskočio nedostatku koji možda ima konkurencija ili objavio video koji će postati viralan. U isto vrijeme radiš to isto za drugi brand dijametralno suprotne tematike od prethodnog, šaltaš se između 4 društvene mreže i obavljaš rutinske poslove, a s obzirom da sjediš u uredu sa kolegicama koje su uvijek spremne na zezanciju, nađeš vremena i za svakave šale i doskočice. Monty Python (Talija), Manurla i ja smo u sobi. Nadimak mi je još uvijek Ždero (volim puno jest), a mogao bi komotno postati i Multitasker guru master. J

U gužvi između likeova, shareova, followa i viewova, krajnjem korisniku stvara se šuma informacija u kojoj se vrlo često izgubi ako ne pronađe ono što baš njemu odgovara. Kako dospijeti među odabrane, zamijećene, u memorirani bookmark, u VIP status korisnikovog walla? Tako što ćete se staviti u njegove cipele i razmisliti što bi vama privuklo pažnju i navelo vas da kliknete na post ili ga prokomentirate.

Vedrana2Bitan je sadržaj. Dobrim poznavanjem vaše ciljne skupine, kvalitetnom komunikacijskom strategijom uz neprestano istraživanje trendova, vaše objave će biti zamijećene.

Može slika biti predivna, savršeno dizajnerski oblikovana, mogu pisati sve potrebne činjenice koje govore o nekome ili nečemu, no ako ste fulali vašu ciljnu skupinu i ako se ne obraćate svojim korisnicima onako kako bi oni to voljeli čuti i vidjeti te što bi njih zanimalo, nećete dobiti rezultat kakav želite. U želji za što većom zaradom, Facebook sve više smanjuje organski reach pokušavajući pridobiti više plaćenih oglasa i promote postova da biste bili vidljiviji na news feedu svojih fanova. Još jedan rješivi problem, ne nužno plaćajući svaku vašu objavu, već se više orijenitrati na sadržaj koji objavljujete. Kvaliteta ispred kvantitete. Jeste li čuli za Google+? O njemu nešto detaljnije u sljedećem nastavku…

Ako ste kreativni, a znam da jeste ako se bavite ovim poslom, ideja ne nedostaje, samo ih treba u pravom trenutku iskoristiti na pravi način.

31
Mar

Communication Breakdown

“Imat ćete problema u komunikaciji s vašim poslovnim suradnicima. Izbjegavajte konflikte, ne uzimajte si previše posla da ne bi došlo do pogrešaka. Imat ćete osjećaj da vas nitko ne razumije, isto tako očekujte nesuglasice u obitelji, užem krugu prijatelja. Dobra vijest je da za sve slobodne blizance kraj mjeseca donosi flert, oslobodit ćete se vaše nesigurnosti i to će vam pomoći u uspješnom zavođenju osobe koja vam se sviđa”.

Listam free novine iz ulaza sa police, oooke, horoskop ajde, i preletim pogledom preko konflikata, da, da, bla, bla, nerazumijevanje, okej, pogreške na poslu, je, je aha, i sa smajlom pratim rečenicu o flertovanju i uspješnom zavođenju – jesss! Bilo točno ili ne, i like it! I od trilion blizanaca na ovom svijetu, nekog će valjda pogodit ovaj mjesečni horoskop i da, sretna dobitnica sam bila i ja! Al da se ne bi ‘unatrag’ veselila, sve je bilo točno osim onog zadnjeg dijela koji sam jedino i uvažila. I da je uopće moguć bio taj flert/zavođenje dio, ne bi ga niti doživjela jer nakon tjedana čudnih nesporazuma, volje lude aždaje, preispitivanja i sumnji u vlastite sposobnosti, nisam bila za ništa i nikoga, eventualno za ‘flert’ sa par seansi stručnih razgovora u ležećem položaju na kauču. Ne u zavodničkoj pozi.

Radeći nešto određeni niz godina, imaš filing da si tu relativno ‘doma’, da imaš čist i zdrav odnos s klijentima, kako sa starim i uhodanim, tako i sa novim, pa opet uspješno uhodanim, tako da te fest iznenadi niz loših komunikacija koje stvore lavinu nesporazuma i doslovno te pregaze, a da se nisi niti snašao. Mjesec je bio bože me sačuvaj, moj crni oblak i ja, ruku pod ruku, ponekad i u zagrljaju (hm, eto mi mog flerta iz horoskopa ;)). Jasno da privatni problemi utječu na fokusiranost, ponekad to možeš isključit, ponekad te jednostavno previše obuzmu i nosiš ih sa sobom, te nisi onda tu onih 100% (šta, 110% ?!?) Ništa olakšavajuća nije tada današnja poslovna online komunikacija. Nema za nju univerzalnog jezika, a svodi se na čitanje uputa za rad, a svi znamo koliko volimo i razumijemo upute pa i one za upotrebljavati veš mašinu. Dodaj tad žličicu Smetenosti i ručak zvan Nesporazum je gotov.

Glavna stvar u komunikaciji s klijentima je ta da budemo svjesni da smo svi različiti, da drugačije vidimo i opisujemo stvari al da nam je zajednički cilj završiti projekt ako je moguće čim prije, bez puno peripetija, jer na kraju krajeva želimo isto – dobru i uspješnu suradnju/proizvod.

No, često su rokomirko i javi kratki, više ih je odjednom, pa je pritisak time veći, a greške samo čekaju na tu kombinaciju. Bila, imala, prošla. A greška jednog grafičara se nažalost otisne i tu nema povratka, šteta je vidljiva, košta, ne daj bože i neugodna zbog nekog knap vremenskog roka ili pak ljutitog klijenta. Ovo zadnje je vrlo rijetko baš zbog fajn odnosa i jer nas te greške čine ljudima, na neki meni nostalgičan način koji se polako gubi u ubrzanom tehnologijskom svijetu, u korporacijama gdje su svi lako zamjenjivi, gdje ne mariš za drugog, niti išta znaš o njemu, a još manje te to i zanima.

Na svu sreću radim na mjestu gdje ljude zanima tko si, kako si i kao najbolje, kako da ZAJEDNO riješimo problem ili pogrešku.

I to se sve cijeni. Drago mi je da sam u takvom jednom okruženju, da znam ako dođe do nesporazuma s klijentima da će mi netko čuvat leđa, da ćemo naći neko riješenje, iskomunicirati problem. Taj MI je tu od velike važnosti jer ti daje da budeš ono što jesi, da bez beda i dalje pitam dečke za neke tehničke stvari, a da me ne gledaju ko’ idiota, da me nije strah priznat grešku, da uvijek mogu zatražiti savjet, a isto tako zajednički pročitat klijentov mail ‘upute za rad’ koji mi nije bio jasan niti nakon trećeg čitanja, al zato MI i sa glavom više bez ikakvih problema shvatimo što se treba napravit jer se svojom različitošću nadopunjavamo, svatko uoči ono nešto drugo u uputama, a susretljiv klijent je dobar klijent jer uz opušten odnos se rade i dobre stvari.

Al da se razumijemo, nije svaki dan med i mlijeko, pa bez obzira na razumjevanje i dobre odnose, i kod nas se znaju osjetit trzavice, napetost i nervoza jer j..a svi smo mi ljudi, al bar znaš da to nije stalno stanje, neko bezvezno iživljavanje jer te cipele stišću, pa si mi se baš ti fino našao na putu. Jasno da ćeš to ponekad osobno shvatit, al na kraju krajeva samo se probaj stavit u tuđe cipele (one koje stišću) pa ćeš shvatit da to nema nikakve veze s tobom već da svatko s vremena na vrijeme bude zarobljen u zagrljaju crnog oblaka, loše komunikacije, krivih cipela ili mu je jednostavno loš horoskop ;)

Irina

27
Mar

Dok stvari nisu jednostavne, nisu izvedive

Preselili smo u novi poslovni prostor. Izmjenili smo neka stara i donjeli nova pravila i krenuli dalje.

Planiranje-i-strategijaPred nama su pripreme za novu sezonu projekta Discover Croatia. Ove je godine glavna tema okrenuta hrvatskim legendama. Na koji ćemo to način odraditi? Jednostavno, kao i uvijek. Uz pomoć dobro postavljene strategije, kvalitetnog tima i temeljite organizacije. Ne znam da li ste upoznati s našim dosadašnjim radom no prošle smo godine organizirali i snimili naš prvi onlajn serijal Discover Croatia – Exploring Route.

Tri grada i četiri županije, sveukupno oko stotinjak lokacija. Dvanaest ljudi od toga šest stranaca koji su prvi puta u Hrvatskoj, dva kombija, puno prtljage, dvadeset i četiri dana snimanja, točnije 576 sati na putu, bez predaha. I na kraju, nepredvidive okolnosti. :-)

Ove godine nas čeka ista stvar. Doduše manji je broj dana, ali je snimanje zahtjevnije. Olakotna je okolnost što točno znamo što želimo i kako to dobiti. Stoga: kamere u ruke trojice snimatelja, jedna voditeljica – Ashley Colburn i iza scene, naša draga Manuela koja brine da sve, kako god bilo, teče glatko.
Danas, kad se okrenem iza sebe, vidim kako smo podigli na noge prvi turistički onlajn šou, kako smo naše kolege iz Turističkih ureda šarmirali svojim umijećem, brzinom i praktičnošću pa smo za uzvrat i ove godine dobili njihovu potporu – financijsku i kreativnu.

 

VELIKI EVENTI I MANIFESTACIJE – Here we come!

 

Telefoniranje-i-komunikacijaŠto je za nas organizirati ovako nešto? Sitnica! Ne pretjerujem, zaista je tako. Napuhavanje i veličanje stvari nikome ne pomaže. Ono na što se svaki posao treba svesti jesu upravo mali zadaci: telefoniranje i mailovi. To uvijek imajte na umu.

Dok stvari nisu jednostavne, nisu izvedive.

Postavite strategiju, podjelite poslove i uštimajte mehanizam. Ne marite za male stvari, za smetnje na putu i za zidine koje morate probiti. Cilj je jasan. Ukoliko vam fokus ostane na njemu sve će prepreke biti rješene, a vi na kraju zadovoljnji. Zašto to govorim? Jer proteklih dana često čujem kako stvari oko nas ne funkcioniraju radi milijun i jednog razloga. Uvijek je netko kriv. I uvijek je to netko drugi. I uvijek je uvijek.  I pritom tako često ne opažamo da se život ipak događa i da se neke stvari ipak dogode. Dogodile su se i nama. Ne slučajno, samo s pravim odabirom.

AndautonijaMi smo odlučili u svom dvorištu pomesti lišće, pošišati travu, postaviti klupe za predah i upalili smo za vas TV.
Koji? TouristarTV. Što gledamo?

Discover Croatia – Legends of Croatia.
Stay tuned.

Lea