Biti ili ne biti, grafički dizajner

S obzirom da nisam millijun godina u tom poslu (samo 10-ak), al’ i da jesam, imam slonovsko pamćenje pa bih se svejedno sjećala početka. A to je da mi je bilo bitno da nađem posao koji volim. Da, znam, otkrila sam toplu vodu, al’ tad nisam razmišljala koliko je to teško, ne samo naći posao, već raditi što voliš u životu. U jednom od razgovora sa svojom srednjoškolskom frendicom, inteligentnom/kreativnom/talentiranom i skromnom, koja se nakon 6 godina studiranja arhitekture i zaposlila kao arhitektica, priznala mi je da to uopće nije htjela studirati, a ni raditi. Ostala sam zabezeknuta jer pobogu, čemu trud od 6 godina učenja, a već znaš da ti to ne bi radila. Svaka čast na diplomi al’ moja malenkost bi već zbrisala s faksa. Nije za pohvalu al’ kad nema interesa, čemu dalje. Više srećom, zanimljivim poznanstvima, uvjeravanjima da ja to mogu, a ne pameću, uvukla sam se u grafički dizajn. Kad si vizualan tip i to te veseli i oduševljava, ovo je bilo otkriće – crtanje i mogućnosti u programu, pa kombiniranje sa fotkama ili ne, obrade slika, a onda još to sve možeš u časopis, poster, knjigu pretvorit’, samo ti printer maltene fali. I sad mi zatitra srce, zazubice rastu. To je bilo to - ljubaf.

Ne znam je li imalo veze s godinama/sazrijevanjem, pronalaskom stvarno nečeg što me zanima ili to, što sam samo kao 4-mjesečni tečaj prolazila, a ne uz godine studiranja, uz još gro predmeta koji bi me, vjerujem, ohladili. Kako bilo da bilo, čudila sam se tad ljudima koji su u tom poslu bili i njurgali, nervozno pričali da im je dosta tog posla, ono, haaalooo, pa radiš D kulest najposao na svijetu i dosta ti je?!?! Nisam razumjela. Pa onda jesam. :)

Kao za svaku vezu, pa tako i onu s poslom, nakon nekoliko godina postoji mogućnost da se uljulja, bude jednolična, fali iskre, izazova, novih ljudi i igrica – čitaj: klijenata i drugačijeg posla. ;) Makar i to sad čudno zvuči al’ oooke. Ja o grafici i dalje. :D Po putu se i ti malo udebljaš, ostariš, presložiš prioritete, il’ ti ih život/obitelj preslože i začas postaješ i ti jedan od onih grafičkih dizajnera koji nervozno njurgaju i reže. Faktor sivila je sigurno i ozbiljan glavni klijent, koji nema slobodnog prostora za kreativu, pa se i ti s vremenom njemu prilagodiš i kalupiraš. Živimo gdje živimo, budžet igra ulogu, smionost i sloboda, a i sama borba da klijent bude zadovoljan, i to onda na račun nekog svog kreativnog gušta. Osiviš, dolaziš i odlaziš na posao, u nekom maštanju o osvježenju koje ni sam ne znaš šta bi bilo. I jasno ti je da nije stvar toliko u poslu, već i u tebi. Za sve je potrebno dvoje. ;)

Volim i sjajne slogane poput: “ako ti se ne sviđa, promjeni, sad, woohoo”, il’ tipa, “otputuj, daj si vremena pa će te već nać rješenje” – haha, da, da, e, ne bih rekla jer vrijeme šiba, brate, ne znam šta sad odmah da promjenim i to bez woohoo-a, a otputovat’ možeš do Karlovca i tamo se eventualno inspirirat’ za dalje (ako nisi štedio) il’ pobjeć’ na Maldive pa se tresti tamo i razmišljat’ kako ćeš poslije tu sreću otplatiti. ;) Pa hvala na tim savjetima i sloganima, nekako ću svojim putem. I sjednete ti & ti, kad stignete, vjerojatno bude to kroz nekoliko mjeseci i sezona, nekoliko pročitanih sudbinskih priča, pogleda i vaganja prošlosti (živjelo slonovsko pamćenje), par zdravih razgovora sa svojim pametnim al’ jednako životnim ljudima, i tucet “oče naš grafički” zašto si me napustio, nađi me opet. I nađe te, ne u Karlovcu, niti nažalost Maldivima, al’ se zbrojiš i skužiš da nema posla u kojem neće biti tih “sivih” faza, kao niti u najljepšoj vezi. ;) Malo sve osvježiš raznim kreativnim poslovima uz posao, stvarima koje te kreativno ispunjavaju, upustiš se možda i u neku avanturu traženja novog posla, učenja neke nove bliske kreativne grane i već se samim time zaiskri ta stara-nova ljubav, i opet nekako vidiš sve guštanje kao i na početku. A ponekad djeluje i malko osvježenja u staroj/poznatoj radnoj okolini sa novim, veselim mladim ljudima, pa i to zapisujem u dobre recepte za osvježenje. Do sljedećeg sivila svima, i tko zna, možda tad i u ulozi šnajderice. ;)

- Irina.

Leave A Comment