31
Mar

Social Media Management nije samo pisanje statusa na Facebooku – jeste li znali?

Volim razgovarati o svome poslu, volim govoriti o onome što radim i što me ispunjava. Ipak, ponekad me zaista opere drugačije raspoloženje i želja da me ljudi u čudu ne ispituju kakav je to uopće posao.

Odnedavno radim u Dhar mediji kao Social Media Manager, i društvene mreže moja su velika ljubav. Međutim, koliko god da ovaj posao postaje sve aktualniji, ljudi me u čudu pitaju – I što, pišeš stause na fejsu? Ne, ne radim to.

Okej, naravno da pišem statuse, ali ako mislite da je to suma sumarum ovoga posla, onda dajte priliku ovom blog postu. :) Želim vam barem otprilike ukazati što SM Manager nosi na svojim leđima i koje su osobine potrebne da bude uspješan u onome što radi, a spomenut ću tek ono najbitnije.

Vjerujem da su društvene mreže budućnost. Gotovo svaka kompanija, organizacija, društvo, klub, udruga, projekt, događaj, slavna osoba – mora imati otvoreni profil na barem jednoj društvenoj mreži. Zaista mora, ako želi ostati u trendu i zadržati svoje prepoznato mjesto među konkurentima. Danas malo tko nije prisutan na društvenim mrežama. SM Manager pritom mora odraditi jako dobar posao u predstavljanju klijenta, ali i ostalim aktivnostima koje taj posao uključuje.

Za početak, kad već volimo govoriti o „pisanju statusa“, moj je posao upravo to – biti dobar autor tekstova. Copywriting je danas osnovna sposobnost koju mora imati svatko tko se želi baviti marketingom na društvenim mrežama, ili marketingom uopće. Vještine pisanja tekstova važne su za postove, naravno. Ali, zamislite da tek otvarate neku stranicu i trebate napisati neki catchy opis i zaraditi naklonost ciljne javnosti. Zatim, kad je naklonost dobivena, potrebno je tu istu javnost konstantno držati zainteresiranima i prisutnima upravo kod nas te povećavati broj pratitelja. To bi značilo, smišljaj sve što znaš da publika poželi klikati baš na tvoje poveznice, pregledavati baš tvoj sadržaj, primijetiti baš tvoj oglas. Također, neka tvoje „sve što znaš“ bude u onoj priči koju tvoj klijent želi i koja predstavlja upravo njega.

Kreiranje i odabir vizualnog sadržaja također je jedna od esencijalnih vještina. Običan tekst je postao dosadan pored svih online vizualnih blaga koja su nam svakodnevno na pladnju. Neću se razbacivati pričom o svojim velikim sposobnostima jer tek učim raditi kompleksniji sadržaj. No, želim naglasiti kako sve što vidite od objavljenog sadržaja, nije baš samo skinuta fotka s neta. Izradi si što trebaš, i naravno, izradi što se klijentu mora svidjeti i što će publika rado primiti. Ili barem osmisli sve u detalje da dizajneri naprave apsolutni masterpiece od tvoje ideje. Koji se, naravno, mora klijentu svidjeti.

Nije sve u objavama, jer društvene mreže nisu jednosmjerni kanal prema publici. Prema tome, često radim kao korisnička podrška i moram zastupati klijenta i brend kroz komentare i odgovore na izdvojene upite. Mnogi se potrošači danas u više slučajeva obraćaju kompanijama putem društvenim mreža, nego što to rade telefonski ili mailom. Zato treba biti brz na odgovoru i oprezan s načinom komunikacije jer upravo je ona odraz brenda o kojemu govorimo. Iako se čini jednostavno, zapravo tu nastaje potreba za potpunom transformacijom kao da sama vodim dotičnu firmu i moram znati sve u detalje. Hint: naravno da ne znam sve. Hint#2: moj je posao da znam sve.

Iako tek sada dolazi na red, razumijevanje publike nikako nije manje važno od prethodno spomenutog. Prepoznavati trendove i uključiti pravi sadržaj u ključnom trenutku znači pogoditi psihologiju svoje publike i prilagoditi komunikaciju koja treba ostvariti neke dugoročne rezultate. Naravno, pritom obavezno treba pratiti njezinu aktivnost i pravovremeno uočiti što joj najbolje odgovara.

Svakodnevno pratim analitiku na stranicama naših klijenata, a izvještaj koji treba podnijeti klijentu mora mu moći pomoći u poboljšanju poslovanja. Pritom nisu samo brojke u pitanju kao jedini važan čimbenik u procjeni. Potrebno je uvidjeti o kojem je sadržaju riječ, koji najbolje „radi“ kod publike i pomaže u ostvarenju zadanih ciljeva poslovanja. Stoga, iščitavanje svih dobivenih podataka važna je vještina koju svaki SM Manager mora imati.

Usko povezano s time je i budžetiranje i određivanje ciljne publike (tzv. targetiranje) pri promotanju i plaćanju oglasa. Ako ste kojim slučajem pomislili da su sponzorirane objave tek tako plaćene, prevarili ste se. Ja sam taj oglas platila da pronađe baš tebe.

Mnoge su osobine i vještine potrebne za ovaj posao, i mnoge su od njih na individualnoj razini, kao što su stalna potreba za istraživanjem i znatiželja, kreativnost, mogućnost poistovjećivanja s publikom i empatija, proaktivnost, ažurnost, sposobnost da se nosite sa stresom na poslu čak i kad niste na radnome mjestu. Izdvojila bih i osobinu strpljivosti koja je veoma potrebna, kako s publikom koja sadržaj treba prihvatiti, tako i s klijentom koji treba odobriti tvoj komunikacijski plan za dotični sadržaj. Mnoge pak dijelove ovoga posla i vještine nisam ni spomenula. Ali, još savladajte sve tehničke potrebitosti i budite u toku s najnovijim digitalnim trendovima svakog dana i spremni ste za SM. :)

Sve ovo i još mnogo više je u poslu koji obožavam raditi. U Dhar mediji imam mogućnost raditi taj posao u izvrsnom okruženju, s mnoštvom prilika za napredak stečenih vještina i učenje novih. A činjenica je, društvene nas mreže svakoga dana upoznaju s novitetima, kako u tehnološkom, tako i u kulturološkom smislu.

- Adela.

17
Mar

Profesionalni razvoj u 20-ima: Samo da nema krvi i hladnih metalnih predmeta

Ne govorim o drugima, govorim o svojim i tuđim greškama iz kojih učim i rastem. U početku pravog profesionalnog razvoja, učim kontrolirati blesave misli i pretvaram ih u lekcije i pozitivu, dok zajedno s ostalim 20-inešto-godišnjacima zbunjeno tragam za fatalnim Nečim što bi sve moje interese povezalo u jedno savršeno zanimanje za jednu savršenu plaću. Tražimo sigurnost i svoje mjesto ispod sunca, a usput uživamo u nesigurnosti.

 

FOTO: boredpanda.com/Tijana Cvetić

FOTO: boredpanda.com/Tijana Cvetić

 

Osim uživanja, nesigurnost i zbunjenost izazivaju ludo stanje svijesti koje prema van nekad zvuči malo “zločesto” – nenamjerno zločesto (želim vjerovati da je tako). Primjerice…

“E, ako ona upiše taj smjer i uzme mi mjesto na listi…” 

Svi smo mi prijatelji, kolege, pijemo kavice, druškamo se i lajkamo. Stvarno nije ironično – jesmo prijatelji. Odjednom: BAM, postali smo konkurencija. Strahujem da će mi netko uzeti MOJE mjesto na listi ili još gore, dobiti MOJ posao.

Nitko ti ne može uzeti ono što je tvoje, za što si se trudio, za što si radio. Potpuno, ali potpuno krivo je gledati na tuđi uspjeh kao na vlastiti neuspjeh.

Što sam naučila? Jedina osoba na kojoj trebamo raditi smo mi sami. Bez uspoređivanja. Uz kojeg dobrog uzora, ali bez zavisti. #samoljubav. Kako možemo očekivati da se netko iskreno veseli našem uspjehu, ako mi u svakom tuđem tražimo razloge prema kojima taj uspjeh nije zaslužen?

“Promijenila si se.”

Daaa! I jako sam sretna zbog toga. No, stvarno mi nije jasno zašto tvoj ton zvuči kao da je loša i neprirodna stvar to što nisam ista jučer i danas?

Mijenjam se svakog dana. Napredujem. Rastem. Nisam u điru u kojem me ispunjavaju izlasci i isprazni razgovori s ljudima koji me umaraju. Zasitila sam se. Zašto forsirati? Nisam postala preozbiljna, nego više ne vidim smisao u eksanju žestice koja fakat nije fina. Nisam zapostavila prijatelje zato što sam u vezi, to se samo ti i ja više ne družimo jer rastemo – u jednoj si fazi odgovaramo, u drugoj nemamo što međusobno podijeliti. I TO JE U REDU. To nije ljutnja, to nije tuga. To je prihvaćanje.

Što sam naučila? Što je manje ljudi oko mene, to je više onih pravih.

 

FOTO: boredpanda.com/Tijana Cvetić

FOTO: boredpanda.com/Tijana Cvetić

 

“Da, da, vidjet ćeš ti kakav je to posao…”

… kaže On nakon što je odustao od istog. Implicirajući da ni ja neću moći. Logično, odakle mi uopće pomisao da bih ja mogla uspjeti u nečem što želim, kad čak ni ON nije uspio?

Što sam naučila? Ne mogu samo ono što ne želim. Vjerujem da to vrijedi za svakog. Kad se iz krivih razloga krene nešto raditi, rezultat je nervoza, nezadovoljstvo i posljedično odustajanje. Pod ‘krivi razlozi’ mislim na to kad kreneš nešto raditi primarno zbog profita, a zaboravljaš uzeti u obzir tko ti uistinu jesi.

Često je teško čuti sebe. Osim novčića, zvecka i okolina s uvijek originalnim uputama za tvoj život.

“Ajme meni, novinarstvo? Dijete drago, pa di baš to ideš studirati?”

Nije ovo bilo samo u maturantskim danima, čujem to i danas. Da sam prije četiri godine slušala one koji su mi govorili da bih trebala upisati puno “bolji” faks (bolji za koga?), sad bih studirala, primjerice, medicinu i vjerojatno često padala u nesvijest. (Stvarno ne volim krv i hladne metalne predmete.)

Što sam naučila? Najbolji odgovor na bilo koje uplitanje u moje odluke: osmijeh.

 

FOTO: boredpanda.com/ Evisa Isabella Rose

FOTO: boredpanda.com/ Evisa Isabella Rose

 

Trebam li pripremiti powerpoint prezentaciju za svaku kavu?

Kad s prijateljima, (budućim) akademskim intelektualcima, vodim opušten razgovor o poslu i planovima, sve se iznenada pretvori u prezentiranje dugoročnog plana karijere pred strogom komisijom. I to u trenutku kad naivno priznaš onu svoju najdublju želju, prema kojoj stremiš, možda malo i potajno. Ideš korak po korak, ni sam ne znaš kako ćeš točno doći jer se život ne može detaljno planirati. E, a na tvoje otvaranje duše i srca, tvoj ti sugovornik opali šamar popraćen dobrim namjerama: “Hm, pa to je dosta teško. (Sherlock) Kako to misliš postići?” Ako i dalje naivno odgovoriš, dobit ćeš nekoliko kvalitetno postavljenih argumenata o mogućim preprekama na tvom putu.

Gle, stvarno nemam detaljan višegodišnji plan kojim želim doći do ispunjenja svoje velike želje, ali hvala ti na ukazivanju svih mogućih prepreka koje bi me mogle zadesiti – za to i služe prijatelji, da ti dobronamjerno pokušaju smanjiti snove. (Ili je to dobronamjerno tjeranje na hardcore razmišljanje?) U svakom slučaju, to su usisivači energije. Takvi razgovori, takvi ljudi. Svoje ciljeve ne ostvarujem nekome u inat. #samoizljubavi Zato i razmišljam o uspjehu, a ne o preprekama. To ne znači da prepreka neće biti, to samo znači da će one, neovisno o svojoj veličini, uvijek biti manje od moje želje za ispunjenjem cilja. Napisat ću knjigu. Bit ću bloger. Ili možda astronaut, a možda i poštarica. Nisam još ziher. Samo da nema krvi i metalnih predmeta. Samo da ne živim po tuđim preporukama. Samo da slušam sebe!

Da, da… To je taj lijek protiv zbunjenosti i zločestih rečenica o drugima – utišati sve ostalo (novčiće, okolinu, overthinking) i slušati sebe.

Baš tada završiš na pravom mjestu. Željela sam pronaći stalni posao koji će zadovoljiti moje interese i voditi me prema mjestu gdje trebam biti. Shvaćam da me do poznatih zvijezda, do kojih se ide preko trnja, čeka puno malih koraka, ali želim da svako moje ‘trnje’ bude ispravno. Zato sam željela da je i taj stalni posao pravo mjesto. Mjesto ispod sunca – moja sunčana staza. Da mogu razvijati svoju kreativnost i na meni nepredvidive načine. U Dhar mediji prepoznala sam ono drugačije, ono iskreno, izvorno i svoje – čemu težim. Zato sam ovo zapisala u svoj rokovnik odmah nakon razgovora za posao, prije nego što sam saznala rezultate natječaja. :)

- Petra.

 

Foto: Petra Sedlanić

Foto: Petra Sedlanić

9
Jan

Zašto odustajemo? Radi straha, nekompetencije ili nesnalažljivosti?

Koliko puta samo čujem rečenice poznatih i nepoznatih ljudi o odustajanju, poput; ne postoji način, sve sam probala ali uzalud, ja to ne mogu…

Ma, naravno da uvijek postoji način, samo on ovisi o našoj snalažljivosti i upornosti. Ja sam jedna od onih osoba kojoj kad kažete „ ne može se“, u glavi joj momentalno iskače ogroman znak „ma jok, naravno da se može!“. Nije to nikakav inat, već izazov da nađem novi neistraženi put do cilja.

Prije neki dan na poslovnom sastanku koji sam odradila s jednim potencijalnim klijentom, razgovarala sam s vrlo ambicioznom ženom o vođenju projekata i tome koliko je snalažljivost važna za njihovo uspješno provođenje. Moja sugovornica je vrlo dominantna i sposobna, no govorila je kako je često suočena sa situacijama u kojima članovi njezinog tima nalaze probleme koji projektu stopiraju razvoj. Njena nesposobnost da razluči problem od rješenja dovodi je u pat poziciju – mnoge se stvari odugovlače i ne završe. Zašto? Vrlo bitno pitanje, a još bitniji odgovor kako bi riješio sam problem.

Upravo na moje pitanje „ Što naprave kada zapne?“ nije imala konkretan odgovor, ali je imala izgovore kojih je i sama bila svjesna.

Slažem se da postoje inertni, nezainteresirani i nesposobni ljudi, da je jednom čovjeku njegov maximum, drugom minimum, ali to nije razlog za odustajanje. Upravo odustajanje bio je glavni problem zašto je većina projekata bila neuspješna, a ona frustrirana. Ustvari, ne bih rekla neuspješna, već nedovršena. Sve je započinjala s jako puno volje i dobrim planom, no kod realizacije kako to i inače biva, pojavile su se prepreke, neplanirani problemi, kod kojih se trebao samo promijeniti put i nastaviti u drugom smjeru, nikako odustati.

U zanosu priče, zastala je u jednom trenutku, vjerojatno vidjela moj zbunjeni pogled i veliki upitnik iznad glave, te me sarkastično, kao iz topa pitala: ”A što bi ti napravila?”

Oooo, baš dobro da me je to pitala, jedva sam čekala. Moj odgovor je bio jednostavan, nije ga očekivala, jer ga je potpuno zanemarila: Nemoj odustati! Ni kad je problem na prvu nerješiv. Pokušaj zaobići prepreku i naći rješenje, jer ono uvijek postoji. Na par sekundi se zamislila i ono najbitnije, sama sebi priznala kako ju je rutina skroz obuzela i blokirala te je jednostavno stala.
Iskustvo me naučilo da istražim, pripremim se i upotrijebim sve informacije do kojih mogu doći, kako bi dobila ono što trebam. Pretpostavljati da će nam drugi dati sve informacije koje trebamo je nerealno i u konačnici, ne razmišljamo svi na isti način i ne pristupamo stvarima s istim prioritetom, a to ipak oblikuje njegov ishod. Ne treba očekivati od drugih da znaju sve i da ćemo dobiti sve servirano na pladnju. Baš suprotno, treba se „uzdati u se i u svoje kljuse“.

Snalažljivost je ključ!

  • Zatvore Vam jedna vrata pred nosom, nema problema, ima još dosta vrata na koja možete ući.
  • Ne dobijete li odgovor na pitanje, postavljajte potpitanja i doći ćete do odgovora, možda malo dužim putem, ali bitno je da stignete.
  • Improvizirajte. Kad se u pripremi oboružate informacijama, improvizacija nije problem.
  • Nije bitno što drugi misle o vama kakvi ste, razmišljajte o svom cilju i koristite sve načine da ga ostvarite. Naravno, ne mislim pri tome da gazite po drugima, samo da uključite te prekrasne sive moždane vijuge koje ponekad stoje neiskorištene.

- Manuela.

5
Jan

BREND – SUPERBRAND

Riječ brend danas se pojavljuje gotovo iza svakog ugla i moguće ju je pronaći u različitim kontekstima.

Prekomjerna eksploatacija te riječi gotovo da je dovela do njene banalizacije. Nekako sve postaje brend no zapravo sve se olako naziva brendom i time riječ brend gubi svoj originalni smisao. Brend je sve, a istovremeno sve se teže doista pozicionirati kao pravi brend u punom smislu te riječi. Ipak, stručnjaci koji stoje iza najjačih brendova dobro znaju što znači uložiti cijelokupne resurse: ideje znanja, vrijeme, sredstava u dugotrajnu izgradnju pozicije brenda na tržištu. Oni imaju jasnu poruku o tome „tko su“ i gotovo opsesivno prate način na koji ih doživljavaju korisnici.

Brending je kroz svoj razvoj doživio mnoštvo definicija no osobno mi je najdraža da je to iznalaženja načina da kupac naš proizvod doživi upravo onako kako se želimo predstaviti da bi zadovoljili potrebe tog istog kupca.

Ovdje je uz razvoj identiteta kompanije i proizvoda najvažniji faktor uspješna komunikacija i kontinuirano prilagođavanje brenda tržištu. Upravo u ovom koraku mnoge kompanije naprave pogrešku. Komunikacija brenda trebala bi biti stalni razgovor s korisnikom. Ono što najjače brendove izdvaja od prosječnih je komunikacija s potrošačem na prijateljski način. Tako se razvijaju pozitivni osjećaji i duboka osobna veza s brendom. Cjelokupna komunikacija treba imati svoj krajnji cilj prije nego bude upućena prema onome kome se obraćamo. Trebamo biti svjesni da brend ima samo jednu priliku da to postane i puno prilika da prestane biti prvi odabir potrošača. Taj odabir se mora iz dana u dan potvrđivati, ponovnim odabirom, ponovnim iskustvom koje će potvrditi sliku koju nosimo u sebi. Sve što ulažete u tu sliku, svako nastojanje da emociju svojeg proizvoda prenesete kupcu vraća se višestruko i to oni najbolji jako dobro znaju.

Stoga naglašavanje Superbrands pozicije na tržištu, osobito ukoliko je ona potvrđena godinama za redom, ima posebnu težinu u očima potrošača.

Jedan adut više, dodatna potvrda da je njihov izbor najbolji. Toga su svjesni i tu prednost koriste najjači bredovi svijeta. Kada govorimo o europskom tržišu Superbrands oznaku aktivno koriste brendovi poput: COCA-COLA, ADIDAS, BMW, C&A,MIELE, CARGLASS, JACOBS, RTL, TOMMY,VILEDA, VARTA, VISA, WUESTENROT, AMERICAN EXPRESS, LIDL, MERCEDES, MASTERCARD, MOULINEX, GARMIN, FEDEX ….

Naglasite svoju prednost – potvrdite kupcu da ga cijenite nudeći mu najbolje.

- Vesna.

 

2
Dec

Talijin blog i batina (Dobavljači)

Kad ste kao mi, često srednja karika između krajnjeg proizvoda i kupca, morate dobro isfiltrirati dobavljače.

Imali smo mi tih „situacija“ u lancu, kad sam recimo ja koja sam zadužena za nabavu proizvoda koje naša tvrtka nema, a klijent treba, poželjela za doručak pojest kašu Normabela ili sličnih tableta s umirujućim djelovanjem. Evo jedan odličan primjer zašto je važno imati kvalitetnog i provjerenog dobavljača.
Trebali smo jednom (ne tako) davno za potrebe klijenta nabaviti reklamne materijale. Uz sav trud da ih pronađem na hrvatskom i slovenskom tržištu (blizu je l’) u toj količini, nisam uspjela pa smo bacili pogled i na one udaljene krajeve svijeta koji su ih nudili. I tako smo imali sreće naći tvrtku koja je mogla posao odraditi u roku te da odgovara našim zahtjevima. Tada sam upoznala – Lilly. Lilly je kasnije postala sinonim za… ček’ neću vam još reći.

Lilly

Lilly je bila osoba za koju se uspostavillo da ima parcijalan vid. Ozbiljno. Na pet pitanja koje sam uredno slala u svakom mailu, Lilly je odgovorila na jedno. Dobro, jedno i pol. Proizvod je naručen, proizvodnju je trebalo pratiti i mi smo morale redovito komunicirati. Osim što je imala parcijalan vid pri čitanju, imala je i parcijalan – engleski. Što ne bi bio apsolutno nikakav problem da smo pričale na grčkom ili španjolskom, ali k vragu, kad se sporazumijevate na engleskom jeziku, da, maaalčice je to bed. U mom prvom upitu lijepo sam pitala za cijenu izrade te cijenu dostave, jer sam izričito naglasila da se nalazimo u Zagrebu, u Hrvatskoj, u Europi, koja je na drugom kontinentu u odnosu na njihovu tvrtku. Lillyin parcijalan vid i tad je odigrao krucijalnu ulogu jer nam, shvatili smo dan prije nego što su paketi trebali biti ukrcani na avion, cijenu dostave nije uračunala u ponudu. Supač. Tako je naša tvrtka tu iskrcala ekstra novac koji nije bio uračunat u budžet za cjelokupan event za koji smo trebali promo materijal.

Sljedeće što sam shvatila je da Lilly ima još toga parcijalnog. Na primjer, nije joj najbolje išlo ni množenje na kalkulatoru kao ni logičko razmišljanje. Iznos koji smo platili za avionsku dostavu trebalo je računati prema kilaži paketa. Izračun koji mi je dostavila činilo mi se da nema veze sa zdravom pameću pa sam je i tada mailom pitala nekoliko puta za pojašnjenje. Odgovor, naravno, nisam dobila jer – pogađate – žena nije uspjela vidjeti mojih 5, 6 mailova s onim svojim problematičnim vidom. Na kraju smo povrat novca dogovorili direktno s prijevoznikom, s obzirom da nam je Lilly obračunala samo 70-tak posto veći iznos od odgovarajućeg. Kad su, nakon svega, materijali konačno došli u naše ruke, imala sam veliku želju napit se otopljene plastike od koje su bili napravljeni, od delirične sreće što je taj zadatak sretno završio. Neko vrijeme nakon toga, ako je netko u našoj agenciji bilo što fulao, postojala je uzrečica: „A jesi Lilly…“

Zbog lošeg dobavljača, klijenta možete izgubiti. Praćenje rada dobavljača treba biti konstantna zadaća za nas koji smo posrednici u uslugama. Dobavljače treba birati – one dobre čuvati, one nezadovoljavajuće bolje je otpisati.

Možda ćete s takvima odraditi neki trenutni zahtjev klijenta i kratkoročno, sada, zaraditi, ali dugoročno… razočarani klijent može otpisati vas, a to ne želite je l’ tako?

- Talija.

25
Nov

Dizajn portfolio & CV – 5+1 tips&tricks

Kao grafički dizajner, svjestan sam važnosti izgleda i sadržaja portfolija i životopisa, te koliko su to važni faktori za zaposliti se i poboljšati karijeru.

Životopis (CV) je prvi vaš «papir» kojeg će potencijalni poslodavci vidjeti i pročitati. Ako ne budu oduševljeni onime što piše, velika je vjerojatnost da neće ni otvarati vaš zbir radova (portfolio). Stanje u ekonomiji i dalje ne cvijeta, nijedan posao nije 100% siguran, stoga se privlačan CV (ali i portfolio) može pokazati kao bitan faktor u vašem dobivanju posla.

Godinama sam nailazio na različite predloške jednih i drugih, a ovaj blog ću posvetiti summi-summarumu najboljih savjeta za izradu privlačnog i upečatljivog CV-a i portfolija.

1. Veličina i opseg dokumenta – savjetujem da životopis ne sadrži više od dvije stranice A4 formata. Idealno bi bilo da je jedna stranica. Nadalje, grafičke i estetske značajke oba dokumenta (prijelom aka layout, odabir boja, fontova, dodatnih oblika i elemenata, kompozicija elemenata itd.) trebale bi ocrtavati vas, vašu osobnost i kreativu. Treba imati na umu da se taj vlastiti «stil» po potrebi prilagodi široj publici, ili čak eventualnom poslodavcu kojemu se javljate. Portfolio treba sadržavati desetak vaših najboljih radova, ukoliko ih imate toliko. Ukoliko ne, onda se broj radova može smanjiti. Bitno da radovi imaju svoju težinu i da su najbolje od toga što vi možete dati. Ovo vrijedi i za online i za printani portfolio. Ako šaljete poslodavcu PDF dokument koji sadrži vaše radove, svakako treba slike i vizualizacije radova svesti na nisku rezoluciju, da dokument ne bi težio i zakrčio njegov e-mail inbox.

2. Svedite na najbitnije i reducirajte nepotrebno – vaš životopis primatelju na prvi pogled mora prikazati ono najbitnije i najbolje o vama (zato je najbolje da CV dokument stane na jednu stranicu A4 formata). Pisati je najbolje u formi natuknica, da bude čitko i čitljivo. Pune rečenice tvore dugačke i dosadne blokove teksta koje nitko ne želi čitati. Portfolio iziskuje barem jednu (ne više od tri!) natuknicu vezanu za svaki od radova. Na oba dokumenta ne treba trpati nepotrebne grafičke elemente koji bi odvukli pažnju s informacija i radova. Treba napraviti već spomenuti kompromis čistog dizajna s vašim osobnim kreativnim štihom, koji će ga vizualno razlikovati od ostalih, eventualno pretrpanih ili generičkih životopisa i portfolija. Što se tiče sadržaja, često sam naletio na nepotrebne informacije, poput «2003. radio sam u skladištu Konzuma» ili na «moji hobiji» sekcije. Smatram da vam to neće donijeti posao, a ne zaboravite i da po potrebi ostavite nešto od informacija za intervju.

3. Pokušajte postići savršenost – tu ne ciljam nužno na prisilnu upotrebu svih mogućih estetskih pravila, poput zlatnog reza, simetrije i slično. Segmenti životopisa moraju biti vizualno odvojeni – poput segmenta obrazovanja od onog s dosadašnjim radnim iskustvom, ili s odvojkom o vašim sposobnostima. Nadalje, pročitajte što ste napisali, ako treba nekoliko puta. I lektorirajte. Ne morate težiti ka savršenosti, već smanjite šlampavost, koja bi mogla odati da ste nepotrebno brzopleti i/ili lijeni.

4. Učinite ih printabilnima – držite se A4 formata, jer osobno imam iskustva s poslodavcima koji pregledavaju i čuvaju vaš portfolio i CV na kompjuteru, ili ga imaju isprintanog na stolu. Stoga bi bilo poželjno i da je pozadina oba dokumenta bijela, a ne u crnoj ili nekoj «težoj» boji koja će potrošiti pola printerovog spremnika… Treba prilagoditi i za opciju da poslodavac dokumente isprinta u crno-bijeloj varijanti. Primjerice, ne preporučuje se zeleni tekst preko plave pozadine ili neka slična kombinacija u kojoj se kontrast postiže isključivo na temelju same boje.

5. «Povežite» portfolio s online bazom radova – ako imate veliki broj radova za pokazati na nekoj showcase web stranici (ili još bolje – na svojoj web stranici), slobodno u PDF dokumentu navedite URL adresu tog showcasea. Redovito updejtajte svoje portfolije, ubacujući nove i bolje radove umjesto nekih starih i više-ne-tako-dobrih. Isto vrijedi i za CV i osvježavanje svakim od vaših novih radnih iskustava ili projekata. Napomena: ne trebate pisati prefiks http://www, dovoljno će biti primjerice ivandizajn.hr

6. BONUS: informirajte se o poslodavcu… – …i prilagodite svoj CV i portfolio njegovim vizualima, ciljevima, vizijama i pojmu estetike. Primjerice, za radno mjesto u Ikei bi CV & životopis valjalo oblikovati po načelima minimalizma, gdje bi prevladavala bijela boja, velike slike (u portfoliju) i uglati, bezserifni font. Ali, ako se javljate u neku od kreativnijih mladih i cool agencija (poput nas! ), probajte riskirati sa (svjesnim) kršenjem pravila čistog dizajna i oduševite svoje poslodavce drugačijim, ali vrlo privlačnim i inovativnim izgledom životopisa i portfolija.

- Bruno.

21
Apr

Dani znanja, dani iskustva, dani opuštanja – Dani komunikacija.

Prošli su Dani komunikacija – najvažniji domaći ivent za marketingaše, PR-ovce, oglašivače, kreativce, te njihove velike i male klijente.

Od početka do kraja, odlazak na Dane komunikacija bio je pun pogodak. S obzirom da sam po prvi put bila na ovom važnom događanju, koje svake godine bilda svoju posjećenost, sve me se dojmilo – od mjesta održavanja, organizacije, raznovrsne populacije i sadržaja. Ovogodišnji, 5. Dani komunikacija su najposjećeniji do sada, a slobodno mogu reći s razlogom.

U Rovinju sam zadnji put bila 2001. (sramota, znam!), no putevi me nikako nisu tamo vodili. Do prošlog četvrtka, kada sam s kolegicama Vesnom i Manuelom krenula put Bala, malog mjestašca pored Rovinja gdje smo bile smještene u hotelu La Grisa. Oduševljene gostoprimstvom i ljubaznošću domaćina, napokon stižemo u Rovinj. Imale smo dovoljno vremena istražiti grad i upiti svaku zraku sunca koje su najavljivale da je ljeto iza ugla. Turista ponešto i to uglavnom Talijana. Tu i tamo neki naši, koji su vjerojatno kao i mi stigli na prvi dan otvorenja Dana komunikacija.

Nešto prije 21 sati ušle smo u najkreativniji i najdizajnerskiji hotel koji sam ikad vidjela (do tada samo na fotkama) – hotel Lone, koji je sve ove godine domaćin ovog festivala. Ambijent savršeno odgovara profilu i tematici ovog događanja, jer gdje god se okreneš – sve je dizajn, sve te inspirira i kreativno nadahnjuje. Dobivši akreditacije i poklone dobrodošlice, među kojima se nalazila i Brend kultura, krenule smo u dvoranu gdje smo s nestrpljenjem iščekivale prvo predavanje Cristiana Clite, web i digitalnog menadžera, Ikea South East Europe. Clita je naglasio neke stvari s kojima se vjerojatno nisu složili prisutni vlasnici, zaposlenici i menadžeri agencija, a to je da niti jedna agencija, bilo ona kreativna, marketinška, reklamna, digitalna ili PR, ne može napraviti toliko dobru biznis strategiju koliko ju može napraviti sam klijent. Ja bih rekla – može, no u jako uskoj i kvalitetnoj suradnji obje strane. Iako dvorana nije bila dupkom puna, osjetilo se dobro raspoloženje i zagarantiran početak zanimljivog festivala.

Predavanja nisu počinjala prerano, tako da smo komotno stigle uživati u jutarnjoj kavi i doručku, te laganom vožnjom stići do Lonea na vrijeme. Ivan Pols, kreativni direktor iz birtanske agencije Adam&Eve DDB, donio je sa sobom duh Božića i objasnio kako nastaju čuvene reklame za britansku robnu kuću John Lewis. Toliko su snažne, toliko tople da dotiču i najkrutije ozbiljne face koje su tamo sjedile, da je i ono srce na pozornici počelo kucati. Nakon toga, nešto sasvim drugačije – brendiranje države od strategije do realizacije. Lisa Larsson, voditeljica odjela komunikacija Švedskog instituta predočila nam je pametan, inovativan i učinkovit način kako je Švedska putem svojeg Twitter profila komunicirala sa svojim građanima. I ne samo to, već je Švedska prva država na svijetu koja ima svoj broj telefona. Kojeg možete nazvati u bilo koje doba i saznati nešto, bilo što, što vas zanima o toj zemlji, a javit će vam se jedan od mnogih stanovnika koji su svojevoljno pristali biti švedski ambasadori. Hrvatska iz ovog primjera može podosta naučiti.

Došao je na red i dizajn. Čovjek neobičnog imena, Ramses Dingenouts, senior packaging & identity design manager u Heinekenu, predstavio je mnoštvo genijalnih ideja kako pomoću inovativnog dizajna njegovati brend. Od custom dizajniranih etiketa, dizajnerskih haljina za hostese, pa do zanimljivih reklama gdje propagiraju pametno ispijanje piva po principu „less is more“, kao što je dobro nam poznata reklama „Hero“ koja se vrti i na hrvatskim televizijskim kanalima. Na pitanje jedne sudionice iz publike, koliko im takva strategija utječe na prodaju, Ramses spremno odgovara da prodaja nije pala, a očekuju i porast. Zanimljivo, zar ne?

Da je PR s Marsa, a oglašavanje s Venere, razuvjerila nas je Kerrie Finch, britanka s amsterdamskom adresom, osnivačica & CEO FinchFactor agencije za reputacijski menadžment. Osoba koja je, kako kaže, mrzila PR dok nije počela raditi u njemu, održala jedino predavanje na kojem sam od a do ž slušala pozorno, bez treptaja, bez skretanja pogleda. Ali doslovno. Kako i sama radim jednu vrstu PR-a za brendove, ali na društvenim mrežama, ovo mi je bilo posebno zanimljivo. Prema Kerrie, PR je gravitacijsko središte svih komunikacijskih univerzuma gdje granice ne postoje. Uz slajd kojeg je usred prezentacije pročitala na tečnom hrvatskom, nagovorila je i sve nas, pomalo sramežljive, da ponovimo za njom i zajedno uzviknemo: Jebeš granice! :)

I drugi predavači su imali još štošta za reći i pokazati, a zajednički nazivnik svima je da su bili pravo nadahnuće.

Nagrade Effie, MiXX, IdejaX i Young Lions odnijeli su najbolji među najboljima, pljeskalo se, slikalo, slavilo, plesalo, pjevalo. I svi su bili tu. I poznati i nepoznati, face oglašivačke industrije, studenti, volonteri, sponzori, klijenti. Otišla sam iz Rovinja zadovoljna, s jednim novim iskustvom i vjerujem da ću se nagodinu vratiti.

Vedrana.

8
Apr

Recept za uspjeh: Raditi na sebi i uživati u poslu kojeg voliš

Aristotel je jednom rekao „Učite od vještih; onaj koji sam sebe uči, ima budalu za učitelja“, tako da sam i ja odlučila nadograditi svoje znanje o odnosima s javnošću prijavom na još jednu praksu.

Kao studentica zadnje godine diplomskog studija na Edward Bernays Visokoj školi za komunikacijski menadžment, imala sam do sada mogućnost odraditi dvije stručne prakse u renomiranim PR agencijama, no zašto ne dodati u svoj životopis još jedno iskustvo? Jer smatram da jedino tko radi na sebi i svom obrazovanju može biti uspješan. :)

I tako sam jedan dan pregledavala novosti na Facebooku i naišla sam na oglas Dhar medie, gdje se traži praktikant za rad u social media odjelu, nisam se dvoumila ni sekundu to je bila savršena prilika za naučiti još jedan aspekt PR-a, budući da volim društvene mreže činilo mi se kao praksa iz snova. :)

Pomno sam doradila svoj životopis provjeravajući dali je sve dobro napisano i prijavila se za oglas za stručnu praksu. Nakon otprilike par dana dobila sam potvrdni odgovor od Vedrane u kojem mi javlja da dođem na razgovor. Priznajem da mojoj sreći nije bilo kraja i da sam si još jednom dokazala da kada nešto zbilja voliš i želiš da će ti se to i ostvariti, samo treba pozitivno misliti. I došao je dan razgovora za praksu, na putu do agencije bila sam dosta nervozna, a nervoza se pojačala kako sam došla pred zgradu, trebalo mi je jedno pet poštenih udaha da se priberem i dođem k sebi. :)

Vrata agencije mi je otvorila super simpatična i nasmijana Vedrana koja me iste sekunde smirila i nervoza kao da je bila odnesena rukom, odmah mi se svidio interijer agencije jer sam se osjećala kao doma, a i svugdje oko sebe sam vidjela nasmiješene ljude odmah sam si pomislila „Wow, mora da je super raditi u ovako super okolini gdje se pozitiva jednostavno osjeća u zraku“. Razgovor je prošao u najbolje redu (barem s mojeg subjektivnog gledišta) i Vedrana mi je obećala da će javiti za par dana s informacijom dali sam primljena ili ne.

To su definitivno bili najduži dani ikada :D, doslovce su mi se vukli, no napokon sam primila i taj mail u kojem me Vedrana obavještava da sam primljena na praksu. Mislim da Vam ne moram ni objašnjavati kako sam se osjećala.

Sad već par tjedana prije kraja definitivno mogu reći da nisam pogriješila što sam došla u Dhar mediu, najviše mi se sviđa što sam ovdje zbilja naučila nove stvari a i utvrdila već ono što sam prije naučila. Ovo je agencija gdje će se prema vama ponašati kao prema sebi ravnima, gdje bez problema možete bilo koga pitati za savjet ili pomoć. Zbilja iskreno mogu reći da sam naučila nešto više o community managementu, naučila sam pripremiti projekt za klijenta a također sam se okušala i u osmišljavanju pitanja za članke.

 Svojim pozitivnim iskustvom bi zbilja voljela motivirati sve da rade na sebi, da se trude i da će im se to zbilja jednog dana isplatiti, jer sve što radite trebate prvenstveno raditi zbog sebe.

Tako i ja smatram da sam ovom praksom dobila jedno novo iskustvo, dobila dodatno samopouzdanje da JA to mogu, a ono najvažnije potvrdila sam svoju ljubav prema ovom poslu. Jer zbilja je sve lakše i jednostavnije kada to radite s ljubavlju i uživate u tome što radite.

I za kraj još nešto – borite se za sebe i svoje snove, jer ako Vi to nećete, neće nitko umjesto Vas i stalno radite na sebi i svojem obrazovanju. ;)

- Sara Slamić.

1
Feb

Sve ide svojim tokom

Moje ime je Robert i zahvaljujem se mojem lipom anđelu, gđici. Martini što je osjetila da je ovo mjesto za mene i za sve nas.

U tvrtki u kojoj sada odrađujem praksu internet marketinga, Dhar mediji, ima pregršt izuzetno kvalitetnih i jednostavnih životnih, ali i poslovnih vrijednosti.

Sretan sam kada upoznam ljude koji ih žive i njeguju. Upravo zbog takvog pozitivnog okruženja lako je raditi svoj posao. Nije mi teško ustati se ujutro i krenuti na put ka boljem sutra sa pozitivnim mislima i srećom u sebi, te bez straha. Drago mi je što su shvatili da je ključ u obiteljskom ozračju, da nismo roboti koji su stavljeni na ovaj planet da gaze sve pred sobom kako bi došli do cilja i nastavili ispunjavati  svoje prividne potrebe i želje. Nisam dugo ovdje pa ne mogu puno reći, no koliko sam vidio i osjetio, vođe su pastiri svojeg dobrog krda i svaku izgubljenu ovcu će tražiti i naći jer smo zajedno jači. (pastiri i ovce su radi usporedbe, ali možemo reći i kao čopor hijena jer se one smiju) :)

Stvarno sam imao predodžbu da je dosadno raditi ovaj posao. Sjediti i pisati cijelo vrijeme bez fizičkog rada (zato jer sam po prirodi hiperaktivan), ali kada dođete u takvo okruženje počnete gledati iz drugog kuta i sada mi to uopće ne izgleda loše niti dosadno kako sam mislio.

Bilo koji posao uz dobrog pastira ili dobrog čopora je lagan i zabavan, a mogućnosti su neograničene. Stoga da vam opišem koja je moja svrha i zabava. Kada se spremam za posao, nemam taj  grč u želucu koji vas jako peče, baš u dubini vaše trbušne šupljine, a osjećaj je baš takav kakav sam imao na većini poslova koje sam do sada radio, ali ima iznimaka. Što se više približavam to mi srce jače kuca i ubrzavam hod kako bi stigao što prije, a nikad ne stignem na vrijeme, zato što volim doći zadnji ili prvi. Zvonim bip. I javlja se nježanj glas dobre i smirene osobe moje mentorice Vedrane (a ponekad su i vrata širom otvorena, zamislite taj osjećaj i kako bi se osjećali). :) Ulazim i plovim po stepenicama, vrata se otvaraju (sezame otvori se :)), ulazim i počinje rapsodija. Vedrana mi pošalje zadatke prije nego šta dođem tamo, da bi ih pogledao i možda mi dođe koja ideja putem pa odmah počnem pisati i slagati postove za  Optiku 5 i Usudim se reći kojima sam editor, te ponekad stvaram za multi-korporativni Schwarzkopf.

Stavljam jaknu na prenakrcanu vješalicu, ali uvijek stane i ima mjesta za sve nas. Pretežno uvijek doletim kad netko jede tako da se priključim ako imam vremena ili ako nemam ideja.

Samo bez straha i predrasuda i sve će doći na svoje. Palim komp (laptop), ostavim stvari (mob, bomboni,…). Prethodno sam pozdravio Vedranu i Taliju (ako su samo one u uredu, prvom kod ulaza), usput pitam Vedranu nešto vezano za postove ili vezano za nešto drugo. Natočim si čašu vode i sjednem za komp te upalim glazbu raznolikog izbora. Slušam i surfam..lagano i onda počnem pronalaziti slike, a tekst sam dolazi. Obrađujem ga u Microsoft Word-u te ima određeni promjer slike koji stane na profilnu stranicu (post), napravim više primjera ako imam više ideja (za sustav eliminacije), zatim pogledam pravopis i gramatiku, stavim hashtagove (to su vam one riječi ispod teksta koje ispred imaju ljestve), pošaljem solo sliku (po mogućnosti da je free slika i da je novijeg doba), radi obrade (dok mi Vedrana ne pokaže kak se to radi u ponedjeljak tj. danas) i onda razmijenimo informacije, ukaže mi na greške, ja ih registriram i analiziram te pohranim. Ona me ohrabruje za učenje i nove stvari i pohvali kada dobro napravim post ili ovaj blog, a ja njoj rado uzvratim jednakom mjerom. :) Svi ste tu gdje jeste i to je to, dobar tek! :) I pozdravljam Leu, Slavišu, Lanu, Manuelu, Taliju, Zlaju, Bastu, Vesnu, Irinu, Mateju i moju mentoricu Vedru (evo nadimka..opaa) :)

Samo ostanite mladi i nastavite teći te budite sretni što ste bili tu prije, sada i biti ćete… :)

Vidimo se!

- Robert  Berc.

17
Sep

Agencija ili korporacija? Pitanje je sad :)

Uz posao koji radim uz faks, a koji nema izravne veze sa pr-om već sa obrazovanjem, željela sam isprobati obje strane pr-a, agencijski i korporativni dok još imam priliku kao student.

Uzela sam dva mjeseca stanke na poslu i krenula u nove radne pobjede. Prvo sam išla na praksu u korporaciju. Tamo sam upoznala drage ljude, sudjelovala u snimanju priloga, sudjelovala u izradi korporativnog magazina i bilo je dobro, ali ono što sam doživjela u agenciji me oborilo s nogu :)

Za Dhar mediu sam saznala tek nakon što sam počela tražiti praksu. Sasvim slučajno, otvorila sam njihovu web stranicu dok sam pregledavala partnere Bernays-a. Prvo što me privuklo bio je moderan dizajn stranice (što ću, slaba sam na dobar dizajn :)) Na stranici sam mogla saznati baš sve što me zanimalo. Nije bilo informacije koju sam tražila, a nisam našla. Najviše od svega svidjela mi se njihova otvorenost i dobar duh koji je zračio već od prvog posjeta stranici. Odmah sam odlučila – ovdje želim odraditi praksu :) Nakon par dana imala sam dogovoren sastanak s direktoricom agencije. Željela je saznati moje interese kako bi mi mogla omogućiti da radim ono što me zanima kad dođem na praksu za par mjeseci.

Krenula sam na sastanak. Sva nervozna jer nisam znala što da očekujem, ali nervoza nije dugo trajala jer čim sam došla, vidjela sam dobro raspoložene ljude koji se samo smiju i direktoricu koja me opustila u sekundi.

Ne znam zašto, možda zato što je ličanka kao moja mama ili zato što iz nje na sve strane frca dobra energija. Kratko smo pričale i odmah pronašle zajedničku temu – turizam. :) Oni imaju svoj Touristar, a ja želim raditi na promociji turizma. Sastanak je završio, a ja oduševljena i puna dojmova jedva sam čekala 9. mj :)

1.9.2015. 10 sati. Došla sam u agenciju, tu su i dalje bili isti nasmiješeni ljudi. Toliko dobre energije i super atmosfere kao u ovoj agenciji nisam nikad vidjela. Osjećaš se kao doma. Direktorica me odmah uputila u to što je sad glavni projekt i na čemu ću raditi s njima, nije Touristar, ali su eventi što je jednako zabavno :). Radilo se o eventima za Mjesec oralnog zdravlja, a prvi od njih bio je na Trgu bana Jelačića. Cijeli tjedan bila sam uključena u pripremu eventa, bilo je zanimljivo vidjeti kako se organizira i o čemu sve treba voditi računa kako bi event bio uspješan kao i sudjelovati na njemu. Bio je zabavan, edukativan i više nego uspješan, zahvaljujući timskom radu (ovo nije samo prazna fraza) i tome što se ljudi ne boje posla. Nije bitno jesi li praktikant, social media manager ili direktor, vrećice sa poklonima za event pakiraju svi i nikome nije teško jer je svima stalo da event uspije. Uz projekt „Mjesec oralnog zdravlja“ radila sam i na poslovima vezanima uz Touristar.

Ono što me šokiralo i oduševilo u isto vrijeme je – ono što dobiješ kao zadatak i napraviš, se iskoristi! Ne šalim se!

Nije da to radiš reda radi, radiš za ozbiljno, što i je bit prakse. Radila sam na nečemu što me zanima i to se negdje objavilo. Oduševljena sam i jedva čekam vidjeti što me čeka do kraja mjeseca :) A sad da se vratim na početak i odgovorim na pitanje. Agencijski ili korporativni pr?

Oboje ima svoje za i protiv i ne može se baš uspoređivati jer su to dva potpuno različita svijeta. Sve ovisi o tome što te zanima, što očekuješ i kakva si osoba. Agencija je dinamična, stalno je tu nešto novo, novi projekti, novi zadaci. Agencija te gura, tjera te da rasteš, daje ti slobodu, puno je dinamičnije i kreativnije. Agencija je kao neki brzi tečaj PR-a, u kratkom roku puno toga naučiš. Korporacije većinom imaju vanjske usluge marketinških i pr agencija za kreativu pa nije toliko zanimljivo kao u agenciji. Istina je da kad radiš u korporaciji imaš priliku u potpunosti se posvetiti samo njoj i upoznati ju do srži, ali u korporaciji je sve nekako sporije. Negdje sam pročitala da je rad u korporaciji kao kad si na semaforu i crveno je i čekaš zeleno i čekaš i čekaš i misliš da se semafor pokvario koliko dugo čekaš zeleno. Naravno nisu sve korporacije ni agencije iste, puno je faktora u igri.

Ne znam je li to do tvrtki u kojima sam bila, pristupa ili sam presubjektivna jer sam dobila priliku raditi baš ono što sam željela, ali nakon prakse u korporativnom pr-u i još nezavršene prakse u agencijskom pr-u sam odlučila – za početak želim raditi u agenciji jer je zabavno, kreativno i mislim da mogu još puno toga naučiti, a i ne volim baš dugo čekati da se upali zeleno na semaforu :)

- Petra