1
Feb

Sve ide svojim tokom

Moje ime je Robert i zahvaljujem se mojem lipom anđelu, gđici. Martini što je osjetila da je ovo mjesto za mene i za sve nas.

U tvrtki u kojoj sada odrađujem praksu internet marketinga, Dhar mediji, ima pregršt izuzetno kvalitetnih i jednostavnih životnih, ali i poslovnih vrijednosti.

Sretan sam kada upoznam ljude koji ih žive i njeguju. Upravo zbog takvog pozitivnog okruženja lako je raditi svoj posao. Nije mi teško ustati se ujutro i krenuti na put ka boljem sutra sa pozitivnim mislima i srećom u sebi, te bez straha. Drago mi je što su shvatili da je ključ u obiteljskom ozračju, da nismo roboti koji su stavljeni na ovaj planet da gaze sve pred sobom kako bi došli do cilja i nastavili ispunjavati  svoje prividne potrebe i želje. Nisam dugo ovdje pa ne mogu puno reći, no koliko sam vidio i osjetio, vođe su pastiri svojeg dobrog krda i svaku izgubljenu ovcu će tražiti i naći jer smo zajedno jači. (pastiri i ovce su radi usporedbe, ali možemo reći i kao čopor hijena jer se one smiju) :)

Stvarno sam imao predodžbu da je dosadno raditi ovaj posao. Sjediti i pisati cijelo vrijeme bez fizičkog rada (zato jer sam po prirodi hiperaktivan), ali kada dođete u takvo okruženje počnete gledati iz drugog kuta i sada mi to uopće ne izgleda loše niti dosadno kako sam mislio.

Bilo koji posao uz dobrog pastira ili dobrog čopora je lagan i zabavan, a mogućnosti su neograničene. Stoga da vam opišem koja je moja svrha i zabava. Kada se spremam za posao, nemam taj  grč u želucu koji vas jako peče, baš u dubini vaše trbušne šupljine, a osjećaj je baš takav kakav sam imao na većini poslova koje sam do sada radio, ali ima iznimaka. Što se više približavam to mi srce jače kuca i ubrzavam hod kako bi stigao što prije, a nikad ne stignem na vrijeme, zato što volim doći zadnji ili prvi. Zvonim bip. I javlja se nježanj glas dobre i smirene osobe moje mentorice Vedrane (a ponekad su i vrata širom otvorena, zamislite taj osjećaj i kako bi se osjećali). :) Ulazim i plovim po stepenicama, vrata se otvaraju (sezame otvori se :)), ulazim i počinje rapsodija. Vedrana mi pošalje zadatke prije nego šta dođem tamo, da bi ih pogledao i možda mi dođe koja ideja putem pa odmah počnem pisati i slagati postove za  Optiku 5 i Usudim se reći kojima sam editor, te ponekad stvaram za multi-korporativni Schwarzkopf.

Stavljam jaknu na prenakrcanu vješalicu, ali uvijek stane i ima mjesta za sve nas. Pretežno uvijek doletim kad netko jede tako da se priključim ako imam vremena ili ako nemam ideja.

Samo bez straha i predrasuda i sve će doći na svoje. Palim komp (laptop), ostavim stvari (mob, bomboni,…). Prethodno sam pozdravio Vedranu i Taliju (ako su samo one u uredu, prvom kod ulaza), usput pitam Vedranu nešto vezano za postove ili vezano za nešto drugo. Natočim si čašu vode i sjednem za komp te upalim glazbu raznolikog izbora. Slušam i surfam..lagano i onda počnem pronalaziti slike, a tekst sam dolazi. Obrađujem ga u Microsoft Word-u te ima određeni promjer slike koji stane na profilnu stranicu (post), napravim više primjera ako imam više ideja (za sustav eliminacije), zatim pogledam pravopis i gramatiku, stavim hashtagove (to su vam one riječi ispod teksta koje ispred imaju ljestve), pošaljem solo sliku (po mogućnosti da je free slika i da je novijeg doba), radi obrade (dok mi Vedrana ne pokaže kak se to radi u ponedjeljak tj. danas) i onda razmijenimo informacije, ukaže mi na greške, ja ih registriram i analiziram te pohranim. Ona me ohrabruje za učenje i nove stvari i pohvali kada dobro napravim post ili ovaj blog, a ja njoj rado uzvratim jednakom mjerom. :) Svi ste tu gdje jeste i to je to, dobar tek! :) I pozdravljam Leu, Slavišu, Lanu, Manuelu, Taliju, Zlaju, Bastu, Vesnu, Irinu, Mateju i moju mentoricu Vedru (evo nadimka..opaa) :)

Samo ostanite mladi i nastavite teći te budite sretni što ste bili tu prije, sada i biti ćete… :)

Vidimo se!

- Robert  Berc.