30
Apr

Always look back and your “back” can be your future..

Biti prvi, pomicati granice i uvijek biti drugačiji – definitivno je ono što bih prvo rekla o sebi.

Vjerujem da je nemoguće samo riječ, da postoji apsolutno sve što mogu zamisiti, da se sretne stvari ne događaju samo u bajkama sa floskulom “Lived happily ever after” i da je svaki strah samo test. Nove stvari uvijek uzimam kao pozitivan izazov, određeno iskustvo i konstruktivni dio životnog puta.

Nijedan prvi put naravno nije lak, predrasude, razmišljanja, razne analize… misao “izbija” misao.

Nakon dugo vremena obuzeo me strah, ali ne onaj pozitivan, od kojeg imaš leptiriće u trbuhu i koji te prestravljuje, ali s nestrpljenjem čekaš da se dogodi što se dogoditi treba. Odabir nove radne atmosfere, burza je prepuna firmi koje te “žele”, koje “žele” podijeliti svoje znanje s tobom, “naučiti” te nešto novo jer si ti buduća nada struke. Nastavit ćeš ono gdje će oni jednom stati, hvaliti se svojim mentorima i onima koji su zaslužni za to, koji su te usmjerili da dođeš do toga gdje ćeš sutra biti.

1237982_10155516921915331_6608214032321765974_n

10:00 burza je otvorena – pedeset ljudi u tom trenutku klikaju na svoj odabir i termin koji žele… ali što JA želim? Odabir je bio jednostavan. Idem na element iznenađenja. “Dhar media”. Klik.

U nedostatku informacija i znanja o svom odabiru, kao i svaki zemljanin 21. stoljeća automatski “googlam” – Dhar media je u tom trenutku najtraženiji pojam na svijetu. Što je ovo? Tko ozbiljan radi ovakvu web stranicu? U današnjem poslovnom svijetu nema mjesta za vesele boje, opušteni dizajn, za slike s radnih sastanaka punih nasmijanih lica i motivirajuće duhovne citate… – naivno razmišljam.

Prvi dan je prošao… vozim se tramvajem prepunim namrštenih, tužnih i bezličnih lica i osjećam kako se moj osmijeh izdvaja u masi, pomalo zbunjena ali sretna.

Kako su dani prolazili, tako se moj STRAH pretvorio u onaj strah s leptirićima, iščekivanje sutra i buđenje s osmjehom. Sve ono što “poslovni svijet” iliti “ozbiljne uspješne firme” nameću – definitivno nije ono za što se Dhar media zalaže.

Kod nas je uvijek sve u bojama, lica su uvijek nasmijana, radni sastanci izgledaju kao razvijanje ideja kroz smijeh i razumijevanje. Kreativnosti ovom malom teamu apsolutno ne fali, jer su vidici široko otvoreni, sve je dopušteno, nijedna ideja nije loša, oblikujemo je. Team building se odvija svakodnevno za vrijeme doručka, ručka, kave, pauze, posla – uvijek. A radne kolege, radne kolege su nešto što je teško riječima opisati… svatko ima svoje posebnosti, ali sa sigurnošću mogu reći da svatko od njih ima nešto zajedničko – s veseljem dolaze na posao i raduju se novom radnom danu i svojoj poslovnoj obitelji!

Oni zbilja žele da se ponosite time što su vam mentori, prenjet će vam i više znanja nego ste mislili, stalo im je da se osjećate dijelom ove obitelji i uvijek će ukazivati na to. Mozda opijena bojama, smijehom, prihvaćanjem ili previše čistim zrakom za koji je zaslužan Manuelin cvijet kojemu povremeno i tepa, ja sam otkrila da postoji radno okruženje u kojem bi htjela doživotno raditi, koje izvlači ono najbolje od vas i koje vas potiče na više, ne tlačenjem, nego prihvaćanjem vas samih, vaših ideja, rada, a sitnice koje ne primijetite da ste napravili dobiju svoje hvala.

Tako ću i ja s tugom, jer je prošlo moje vrijeme kod Vas samo reći, HVALA Dhar media!

‘Just remember.. I’ll turn my back and it will be my future. See you soon.’

- Zrinka.

28
Apr

Van kutije

Opaska: ovaj tekst se odnosi na izradu individualnog dizajna, ili dizajna-za-klijenta koji daje punu slobodu dizajneru. Da, sigurno, ako takvi uopće i postoje :P

Kako se populariziran (i turboisklišeiziran) izraz Out of the box može upotrijebiti u svakoj sferi društva, ovdje ću pokušat prikazati osobno (i dakako, dizajnersko) stajalište istoga.

Zadnjih mjeseci/godina/desetljeća svjedoci smo mnoštva samoniklih, neovisnih i individualnih produkata serviranih iz ruku industrije dizajna. Razvoj medija i zaluđenost njima omogućili su sve veću, samorastuću količinu web stranica, blogova, društvenih mreža i servisa, interaktivnih web medija, pa čak i sve raznovrsnije ponude tiskovina (koje se bore s vlastitim minućem). Ono što je zanimljivije, većina nabrojanog je u mogućnosti prosječnog pojedinca bilo koje dobne skupine, neovisno ima li iznadprosječno geekovsko-programersko-dizajnersko znanje ili ne.

Štoviše, pojedinac ima punu slobodu derivirati vlastiti život u, recimo, svoj website. Ne samo sadržajno, nego i grafički. Vremena u kojima ovisimo o nekoliko opcija i definiranih templateova polako odlaze.  Dovoljno je posjedovati fotić ili kameru ili skener, imati omiljen font i boju i, naravno, želju. Takav dizajn uključuje realistične motive svakodnevnog života, poput rukom nacrtanih oblika, (besplatne!) neobične fontove i slike (zahvaljujući porastu besplatnih neobičnih galerija fontova i slika), uzorke papira i materijala odjevnih predmeta, organske teksture, črčkarije i skice… To i nije veliko iznenađenje, s obzirom da navedeni elementi uspješno kombiniraju osobnost i zanimljiv dizajn tamo gdje fail-aju svi oni bezlični, blješteći, kvazi-3D gumbi, animacijice, comic sans font, te sve moguće utvare pretpovijesnih web stranica i web servisa i njihovih sučelja (poput starog Myspacea, MSN-a i Yahoo-a). Osobni dizajn mora biti osoban i vrlo friendly, ali i dostavljati čovječnu komunikaciju sadržaja u karakterističnom rješenju.

Out-of-the-box dizajner čak ni ne mora imati idejnu strukturu i kompoziciju “projekta” kojeg želi ostvariti, već se može osloniti na svoju spontanu kreativnost, jedinstvenost i oku privlačan kaos. Svako razbijanje okorjelog, određen-broj-stupaca i sadržaj-ispred-grafike standarda je dobrodošlo.

Tako sam si ja uzeo u zadatak: u četiri slijeda izraditi layout članka (u ovom slučaju tiskovine, premda isto vrijedi i za web platforme), od onog strogo definiranog, sve do razigranog i živahnijeg pristupa dizajniranju.

blog3

Neću navoditi što sam napravio niti zašto sam to nešto napravio, iz dva razloga. Prvi bi bio spontanost prirode ovog zadatka – nisam razmišljao uopće, jednostavno sam se poigravao s vizualnim elementima, primičući u prvi plan one koji su kompleksniji i upečatljiviji, od onih, jelte, “drugih”. Drugi razlog je ohrabrivanje šačice dizajnera (i onih koji se tako osjećaju) da izađu iz kutije definiranih korita i margina. Na slici se ne mora nalaziti cijeli motiv, dovoljan je detalj. Nemojte se bojat ljudima rezati glave, nije sve u glavi. Ne bojte se ni praznina, jer one mistificiraju kompoziciju. Obojani okvirići ne moraju slijediti stupac. Tekst može prekrivati sliku. Raspali slike koliko god možeš, svi smo mi djeca u duši. Uglati oblici ne moraju biti pravokutni, još manje jednakostranični.

Nemojte biti ukočeni okvirima i slijepo se držati svih mogućih načela vizualne estetike. Pravila su tu (i) da se prekrše. Elementi ne moraju biti i simetrični i uravnoteženi, razmaci ne moraju biti jednaki kroz cijeli dizajn, ritmička vizualna struktura i ponavljanje, s blagim naziranjem zlatnog reza nije univerzalno načelo individualnog dizajna. Ključ je u ravnoteži striktnog reda i potpunog kaosa. Optimiziranje, nijansiranje, črčkanje – ipak je to dizajn u svojoj srži. Tamo gdje je prisutno poravnanje po širini, napravi potpuni kontrast vrijednosti elemenata po visini. Ako je više od 10% teksta naglašeno, svedi boje i fontove na minimum. I tako dalje.

I kada uništiš “kutiju”, onda se eventualno vratiš u zbilju, u one iste zidove – ovaj put sa saznanjem da ih bez problema razbiješ.

- Bruno.

20
Apr

Za što si specijaliziran? Paaa… za sve?

Često u razgovorima sa (nažalost) nezaposlenim frendicama čujem bizarne, na kraju i presmiješne priče o oglasima za posao; tipa – ‘tražimo vrhunskog slastičara, koji ujedno zna poljski jezik i češko staro pismo, ima oko i talent za fotografiranje hrane, i svoju opremu naravno’. Pitaš se pobogu, hoće li se doista pojaviti takva osoba, te koji je to individualac, a i srećković kada nije imao ni konkurencije, ili jest?!

Enivej, takav tip ‘zna sve – specijalizacije’ je kod nas sasvim normalan i tražen. Premalo tržište i premalo poslova, a poslodavac bi da se posao vrhunski obavi, da plati – ako bog da nikad ili što kasnije i manje moguće – no, to nije moja tema, niti specijalnost ;)

Nemam ništa protiv šireg znanja, što više, to bolje, zašto ne! Problem nastaje kada se dogodi da od svih stvari koje poznaješ/radiš, niti jednu ne uspiješ skroz izučiti, i postati ‘master’. Jer jednostavno ne stižeš. Toliko je toga što bi htio i/ili  moraš da vremena i prostora za specijalizaciju jednostavno nema. Ponekad mi se čini da bi bolje bilo znati samo jedno ali u potpunosti, a opet s druge, fora je znati i mnogo toga, pa makar bar onoliko koliko stigneš. A priroda posla mi i je takva, da skoro svaki dan učim i otkrijem nešto novo, pa sam i hepi kad to savladam, dokažem si da mogu.

Osobito se sjećam razdoblja kada sam kao jedina grafička dizajnerica radila M&B magazin. Taj posao uključuje mnogo toga – obrađuješ i prilagođavaš fotografije, uređuješ vizual pojedinih tema, posebno se baviš samo naslovnicom koje je bitna jer ona će se prva uočiti na kiosku, pa prilagođavaš teme potrebama oglasa, pr-ova, i svega što se u njemu mijenja u samom hodu jer je to jednostavno tako. Uglavnom si u gužvi, strci jer treba sve te tekstove na kraju  još jednom ispravljati sa novinarom, urednikom…eventualno mijenjati teme u zadnji čas. Uglavnom, skupi se toga da ti glava gori :) Ali na kraju kao finale magazin odlazi u tisak. I kada su svi zadovoljni možeš odahnuti i osjećaš zadovoljstvo učinjenim.

Često si dan kasnije pomisliš, ‘a mogla sam bolje riješit onaj vizual’, ili ‘da sam barem stigla sliku drugačije izrezati’ ali gotovo je. A onda ti dođe pohvala i to iz same glavne izdavačke kuće M&B magazina, dragih nam Engleza, a u mail-u stoji kako im se jako sviđa novi broj, kako je naslovnica prelijepa (što je doista i bila :)) i da svaka čast našem grafičkom TIMU na tome. A ti sjediš i smiješ se jer grafički TIM si samo ti, jednina ali totalno. Dok kod njih sjede ljudi koji su zaduženi samo za obradu fotografija, drugi vjerojatno za biranje boja itd., pomisliš si kako je privilegija danas u grafičkom poslu biti specijaliziran. A opet, nakon ovakve pohvale, sretan si da sve to znaš sam napraviti. Ok, nećemo se zavaravati jer će i kolege iz firme vjerojatno čitati ovaj blog ;) – jasno da ti tu i tamo kolega grafičar/dizajner sa susjednog stola pomogne ako zatreba, pitaš šefa za mišljenje ako nisi siguran ili nešto ne znaš, ali zato se niti ne očekuje da ćeš biti super u svemu, već da imaš želju i potrebu za novim znanjima i izazovima koje ćeš moći ukomponirati u ono već stečeno.

Na kraju krajeva, pa i ovog bloga, rekla bih: uči, radi, razvijaj se, nikad ne znaš kada će ti tvoj interes za češko staro pismo, znanje poljskog zbog kojeg su ti se rugali u školi, talent za pravljenje kolača ili strast prema hobi fotografiji za koju si od prve plaće kupio svu opremu i zatrebati.

- Irina.

13
Apr

Njega klijenata

U današnje vrijeme kada je tržište prenapučeno tvrtkama iste branše, nije lako dobiti klijenta. Nije ga lako dobiti, a kada ga dobijete, treba ga i zadržati. Stoga, zašto bi netko želio surađivati baš s vama – i to još dugoročno?

Kao netko tko je često u potrazi za kvalitetnom uslugom drugih, nečime što unutar tima ne možemo odraditi i trebamo vanjsku uslugu, mogu pričati iz pozicije kupca. Ono što i sama tražim tj. želim dobiti od tvrtke s kojom počinjem suradnju ili već surađujem, je ono što smatram da i mi moramo pružiti svojim klijentima. Pa krenimo redom.

Prvo i osnovno: važna je ljubaznost

Oni s kojima najviše želim poslovati jesu oni koji su – ljubazni. Srdačna osoba koja vas vedro dočekuje spremna na suradnju, topla i smirena čak i u situaciji kada se dogodi greška, potpuni je adut – tenzija nema i rješenja se lakše nalaze.

Imajući na umu da su klijenti ti od kojih tvrtka zarađuje i isplaćuje plaće nama koji smo u njoj zaposleni, želimo biti njeni dobri predstavnici ne bi li te plaće i porasle J (s porastom kupnje usluga tvrtke u kojoj radimo našim trudom i zaslugama), a ne se smanjile odlaskom klijenata zbog, ne daj Bože, naše bahatosti prema njima.

Drugo: brzina

Ako nešto ne volim, to je kad informaciju koju za klijenta moram hitno pribaviti moram čekati danima. Razumijem da se svi mi ponekad nađemo u deficitu s vremenom i da nam je dan prekratak za sve zadatke koji su pred nas stavljeni, no ipak je važno držati se nekih pristojnih rokova za davanje povratne tražene informacije. Koliko je nekome do klijenta stalo možete vidjeti po načinu ophođenja s njima. Pa ako mi odgovara na upit koji sam postavila prije 7 dana (kada sam ja već prikupila infomacije s neke druge strane ili čak više strana), doživljavam kao poruku da mu do tog posla i nije stalo te ću se sljedeći puta radije obratiti onima čije su reakcije bile brze.

Treće: kvalitetna komunikacija

Da bi mogli prepoznati potrebe klijenta te mu pružiti zadovoljavajuću uslugu morate znati kako razmišlja. A za to ne postoji drugi način osim – komunikacijom. A pod time ne mislim da pričate vi, već da klijenta aktivno slušate te da mu postavljate prava pitanja na koja ćete dobiti prave odgovore. Tek nakon što dobijete konkretan brief s njegove strane, određeni zadatak možete kvalitetno odraditi. I s vremenom, posvećujete li pažnju onome što kod klijenta „prolazi“, upoznajete njegov ukus (mi kao kreativna agencija imamo posla s ukusima J) te način razmišljanja, a s time i način na koji ispuniti njegova očekivanja. Osobno volim njegovati prijateljski odnos s našim suradnicima. Time se odmičem od hladnog odnosa u kojem je držanje distance ono što čini profesionalizam – ne, ono što mi je prirodnije je shvaćanje da smo svi mi kada dođemo kući i skinemo svoja menadžerska, medicinska, stolarska i slična radna odijela samo ljudi od krvi i mesa, nečiji roditelji, nečija braća, stričevi i susjedi i od toga polazim. I svi mi imamo slične probleme i svi samo želimo biti sretni.

Četvrto: naći rješenje

Kada postavim zahtjev svojim dobavljačima, zaista volim čuti kako se nešto može odraditi, volim čuti: „daj mi malo vremena, naći ćemo rješenje“. Najčešći su problem kratki rokovi koji se trebaju ispoštovati. Nekada je stvar u jednostavno velikim projetima koji prolaze mnoštvo ruku. A ljudi ko ljudi nisu bezgrešni te se dogode propusti koji projekt malo skrenu s puta. Kako god bilo, svaki kupac želi čuti isto: bitan si nam i dat ćemo sve od sebe da se odradi zadano.

Stoga opet ponavljam – u moru tržišne konkurencije, želimo da klijent ostane naš.  A ostat će naš ako ga njegujemo pa čak i razmazimo – poštivanjem;)

- Talija.

8
Apr

Dhar media – kompanija u kojoj želite raditi

Nakon završenog fakulteta mladi ljudi puni su velikih snova. Velika je žeđ za samodokazivanjem i  izgradnjom uspješne karijere u nekoj od po mogućnosti internacionalnih kompanija koje obećavaju mogućnost razvoja i napredovanja. I sama sam poslovnu karijeru gradila u nekoliko internacionalnih kompanija i stekla zavidno znanje i dragocjeno iskustvo. Jedno od najvažnijih spoznaja koje sam stekla je da je čovjek na prvom mjestu kako u životu tako i u radnom okruženju. O međuljudskim odnosima ovisi i način pristupa poslu, energija i samo djelovanje, pa naravno i rezultati poslovanja.

U velikoj mjeri ključ je u odnosu nadređenog prema radnom kolektivu. Taj odnos formira sve ostale relacije u kompaniji. Konkretno, vrlo brzo možete uočiti imate li šefa ili lidera? Evo nekoliko karakteristika koje krase pravog lidera:

1)     ZNANJE I KOMPETENTNOST – dobar lider poznaje struku i dobro je sam sa sobom. Nitko ne želi biti vođen osobom koja nema znanja, samopouzdanja i hrabrosti.

2)     SAMOKONTROLAkontrolirati sebe je prvi korak u kontroliranju i vođenju drugih.

3)     PRAVEDNOSTkako izgraditi autoritet  i dugoročno poslovanje, ako ne djelujete s dobrim osjećajem za fair play.

4)     ODLUČNOSTnesiguran vođa ruši svoj autoritet i ne može voditi druge.

5)    DETALJNO PLANIRANO POSLOVANJE - uspješan vođa mora pomno planirati poslovanje, a ne djelovati na temelju poluprovjerenih informacija i procjena.

6)    VEDRA OSOBA PUNA RAZUMIJEVANJATakva osoba će uživati poštovanje, za razliku od tmurne osobe. S obzirom da radi s ljudima mora i razumjeti njihove potrebe, stanja, probleme kako bi na ispravan način upravljao njima.

7)    PRIHVAĆANJE PUNO ODGOVORNOSTIprebacivanje odgovornost na druge znak je slabosti lošeg vođe.

8)     SURADNJAneophodna u radu s ljudima, vođenju uspješnog poslovanja. Uspješan vođa shvaća i koristi principe suradnje i sposoban je utjecati na svoje djelatnike da čine isto.

Uvijek sam težila radnoj okolini koju čine pozitivni ljudi, entuzijasti, kreativci i lideri u duši iako sam povremeno mislila da je to moguće samo u idealnom svijetu. Na sreću, upravo u jednoj takvoj danas radim posao koji me u potpunosti ispunjava uz ljude zbog kojih mogu reći da je zadovoljstvo raditi s njima. Dhar media je kompanija kojom upravljaju mladi ljudi koje krase sve karakteristike pravih  lidera. To je mjesto okupljanja zadovoljnih kreativnih individualaca koji svaki dan ulaze kroz vrata sa smješkom i novim idejama. Zvuči idilično? No, upravo je tako.

Ovdje se radi 100/sat, pršte lude ideje od kojih dio pretvaramo u odličan posao, a drugi dio nas naprosto samo veseli. Otkrivamo svoje davno potisnute talente, jer nema mjesta za nekonstruktivnu kritiku. Projekt za projektom unosi dinamiku na kojoj nam svaka korporacija može zavidjeti.

Kolege? Više ugodno društvo, otvoreni i samosvjesni ljudi koji u svakoj ideji vide nadogradnju za neku novu priču. Sastanci? Red ideja, red smijeha, red kave i kroasana… I kad pričamo, uglavnom se razumijemo, znanje prosipamo uobičajenim vokabularom pomalo nepretencioznim kad je riječ o svijetu marketinga. Teško zamislivo? Zamislite hrast dubokog korijenja i stabilnog debla, krošnje bogate isprepletenim granama. To smo mi. I kad je oluja ostajemo stabilni. Prepoznati smo jer smo drugačiji. Mi nemamo menadžere, ali imamo lidere koji grade lidere. Imamo ljude koji vjeruju i onda kad se ne čini najbolje. Imamo vodstvo koje u svakom budi  unutarnju snagu i kreativu.

Ovdje je čovjek na prvom mjestu (i u sredini i na kraju) – zadovoljan i opušten, on posao gradi s ljubavlju. Vjerujemo i živimo taj jedini dugoročno isplativi način poslovanja.  Naš posao je naše zadovoljstvo. Naša vizija je uspjeh.

Vesna

1
Apr

Zašto je dizajn važan?

Često odem do dućana s proizvodima za osobnu njegu, imam profesionalnu deformaciju da volim gledati pakiranja tj dizajn istih. Zateknem se ponekad u situaciji da od silnih boja, razigranih fontova i silnih elemenata na pakiranjima ne znam čemu taj proizvod zapravo služi. Je li to šampon, gel za tuširanje, regenerator, mlijeko za tijelo?

Da li vam dizajn proizvoda znači i koliko? Previdite li ga kad kupujete neki proizvod, omiljeni časopis, kremu za ruke, novi gel za tuširanje? Čest je stav potrošača da im je sadržaj bitniji od ambalaže (u zadnje vrijeme nažalost i cijena), ali dizajn svakako utječe na odabire, čak i ako ga ne primjećujete aktivno.

Namjena dizajna nije da zamijeni sadržaj, već da vas dovede do njega. Da vas namami da posegnete rukom. Dizajn je taj koji privlači vašu pažnju i vodi vas do pravilnog odabira proizvoda ili pravilnog konzumiranja sadržaja. Na primjer, dizajneri s urednicima časopisa provode nebrojene sate u osmišljavanju izgleda stranica, rubrika, rasporeda oglasa, PR članaka, trudeći se iz broja u broj usmjeriti čitatelje, olakšati čitanje i pretraživanje sadržaja. Možda ne primjećujete aktivno naš rad, ali dobar časopis ima i dizajn koji vam odgovara.

Good_Design_R

Volite li isprobavati nove proizvode za njegu tijela, lica, kose? Dizajneri koji rade na osmišljavanju pakiranja provode enormne količine vremena (ili bi barem trebali) na ispitivanje što će na tom pakiranju privući kupca da proba baš taj proizvod. U dućanima je ogromna ponuda, wobbleri i ostali promotivni materijali iskaču sa svih strana pa kako se odlučiti? Prvo gledamo da li nam paše tip proizvoda (za naš tip kose, kože…), gledamo cijenu a pritom definitivno ne ignoriramo njegov izgled, tj dizajn pakiranja. Zapravo, to je prvo što će nas privući.

Proizvodi za djecu mame crtanim likovima, zaigranim fontovima i bojama, za bebe rozi, svijetloplavi i blijedožuti a proizvodi za muškarce su naravno ozbiljno sivi, tamnoplavi ili crni jer takvi smo mi očito! Skuplji proizvodi ističu svoju ekskluzivnost nekim elegantnim zlatnim detaljem, lijepim ravnim fontom te čistim dizajnom. Manje je više, kažu :) Primijetit ćete da skuplje kreme za lice dolaze u bijelim pakiranjima sa zlatnim ringom oko poklopca :)

Možda bi ste rekli da su dizajneri mađioničari kad znaju točno što kupac želi! Ne, daleko je to od istine. Ali, dobar dizajner će znati privući kupca. Kako? Pa na najjednostavniji način – staviti sebe u ulogu kupca! Što bih ja htio vidjeti na polici, što bi me privuklo i potaknulo na kupnju?

Ja sam nepopravljivi vizualni tip i padam na dobar dizajn. Kupim često i proizvod koji mi i nije najpotrebniji jer mi se eto svidjelo pakiranje a možda mi baš ta nova krema za ruke i zatreba. Naravno, obično je uopće kasnije ne iskoristim u potpunosti ali zato moja supruga ima krema na bacanje!

Takav sam i u svom poslu, kreativi… Obožavam napraviti dobar dizajn, vidjeti ga kasnije u dućanu/novinama/billboardu/videu i uvjeravati kolege da je ona linija od 3 mm baš dobro sjela ispod potpisa. Zakon mi je vidjeti super dizajn od kolega dizajnera, shvatiti njihov dizajn i reći “ovo ima smisla” ili “ovo je vrhunski, da sam se barem ja toga sjetio” ;-) Volim jednostavan dizajn, čist i prozračan. Ravne, sanserifne fontove, elemente u ravnini s tekstom i ne više od dvije eventualno tri boje na dizajnu. Dosadno? Možda. Ali pregledno i učinkovito. Vjerojatno jer sam flegmatik pa me višak boja i elemenata zamara :D I dizajn mi je važan u svakodnevnom životu, i ne samo na poslu. Sigurno i vama, samo to još ne znate.

- Slaviša